Zajednička medijska strategija ANEM-a, NUNS-a, UNS-a, NDNV-a i Lokal presa


1)   Javnost vlasništva


Nužno je, izmenama zakonske regulative, obezbediti transparentnost vlasništva nad medijima, a podaci o tome moraju biti dostupni  javnosti. To podrazumeva:


–     Nazive kompanija, procente njihovog udela i imena njenih vlasnika, bez obzira na to da li im je sedište u zemlji ili inostranstvu


–     Ukidanje zakonske odredbe koja onemogućava većinsko vlasništvo stranaca nad medijima u Srbiji jer su strane kompanije već sada većinski vlasnici medija, a tom zakonskom odredbom se sada manipuliše


–      Permanentno praćenje promena vlasništva nad medijima kako bi se izbeglo da odredbe o transparentnosti budu izigrane


2)     Zabrana koncentracije vlasništva (monopola)


Nužno je da Srbija ima na raspolaganju zakonske mehanizme koji bi sprečili stvaranje monopola na medijskom tržištu. To podrazumeva:


–      Donošenje posebnog zakona koji bi regulisao ovu oblast ili jasno definisanje pravila u okviru ključnog medijskog zakona


–     Zakon treba da onemogući vlasnike da kroz kupovinu drugih medija na tržištu uspostave monopol


–     Zakonska regulativa ne sme da ograničava razvoj medijskih kompanija, ukoliko se medij nameće kvalitetom i na osnovu toga osvaja tržište


–     Određivanje pragova nedozvoljene medijske koncentracije u odnosu na radio i TV stanice, mora povesti računa o neophodnosti da na ovom tržištu, na kome je u prethodnom periodu izdato više dozvola nego što je to ekonomski opravdano i održivo, dođe do određene konsolidacije, u meri koja će obezbediti i očuvanje tržišta i očuvanje medijskog pluralizma


3)    Potpuno povlačenje države iz vlasništva u medijima: svi mediji treba da budu privatni, izuzev ustanova javnog servisa kada su, u skladu sa zakonom, u javnom vlasnistvu. Time se stvara prvi uslov kojim se onemogućava politička kontrola nad medijima


Udeo države u medijima nije potreban ni u isključivom, ni u delimičnom, niti u mešovitom vlasništvu. Država treba da podstiče i neguje privatno vlasništvo nad medijima i stvara povoljne zakonske i ekonomske uslove kako bi mediji opstali i razvijali se.


Država je, uprkos činjenici da joj Zakon o javnom informisanju ne dozvoljava da bude vlasnik medija, zadržala akcije u velikom broju medija.  Zakon o inorfmisanju predvidja da država «može biti osnivač» novinske agencije, a tu odredbu treba  izbrisati. Ukoliko država proceni da joj je potreban ured za štampu, dobar deo poslova koji su obavljali državni mediji treba da predje u taj ured.


Strategija treba da predvidi potpuno povlačenje države iz vlasništva u medijima i da oroči završetak tog posla.


To podrazumeva:


–     Prodaju akcija i udela koje država ima u medijima i redefinisanje pozicije medijskih kuća koje su sada javna preduzeća


–     Uspostavljenje novog modela odnosa lokalnih vlasti i lokalnih i regionalnih medija zasnovanih na javnom interesu, a ne na vlasništvu


–     Stvaranje nezavisnih tela i drugih mehanizama koji bi ograničavali nastojanja države, ali i velikih kompanija, da kontrolišu medije


4)   Uspostavljanje ravnopravnog tretmana svih medija na tržistu


Javni servis, mediji u privatnom vlasništvu i mediji u kojima (u prelaznom periodu koji odredi Strategija) lokalne i centralne vlasti zadrže udeo u vlasništvu, moraju da imaju potpuno ravnopravan tretman na tržištu. To podrazumeva:


–     Jasno definisanje javnog interesa u medijskim i drugim zakonima i jasno utvrđivanje obaveze države (centralnih, pokrajinskih i lokalnih vlasti) u tom pogledu


–     Utvrđivanje obaveze centralnih, pokrajinskih i lokalnih vlasti da izdvajaju određen procenat sredstava iz budžeta za medijske projekte od javnog interesa


–     Suštinsku promenu načina finansiranja javnog interesa zasnovanu na opredeljenju za finansiranje tog interesa kroz projekte dostupne svim medijima pod ravnopravnim uslovima, a ne kroz vlasništvo, odnosno kroz model javnih preduzeća koja bi bila zadužena za sprovođenje javnog interesa


–  Formiranje nezavisnih tela (na republičkom, pokrajinskom i lokalnom nivou) koja bi odlučivala o projektima


–  Formiranje posebnih fondova (na republičkom, pokrajinskom i lokalnom novou) za podsticanje programa i projekata od javnog interesa  


– Uspostavljanje sistema poreskih i drugih olakšica i finansijskih podsticaja za medijske kuće koje vrednuju rad profesionalnih novinara i promovišu javni interes.

Tagovi

Povezani tekstovi