Bezbednost novinara u Srbiji – kako trenutna situacija utiče na buduće medijske radnike?

Ilustracija: Canva

Nakon pada nadstrešnice 1. novembra 2024. godine, započeta je do sad najveća i najdruža pobuna građana i studenata – protesti koji već više od pola godine ne jenjavaju. Verovatno je ovo period i u kome je jasno da postoje neke dve Srbije, a usput i dve vrste novinara.

 

Oni koji su potlačeni vladajućem režimu odlučili su se da, putem medija, vređaju i izvrću reči koje nose sa sobom brojne dezinformacije, laži i obmane o situaciji u državi, a da ,,isprave krivu Drinu’’ na crtu su im stali novinari sa čistom reputacijom, borbom za pravdom i potrebom za objektivnošću – željom da na svetlost izađe svaka izgovorena neistina.

 

To je sa sobom nosilo velike pritiske.

 

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) nedavno je saopštilo da je od početka godine zabeležilo 123 incidenta protiv novinara – među njima 15 fizičkih napada, 71 pritisak i 34 verbalne pretnje.

 

Najnoviji slučaj napada na novinare dogodio se tokom mitinga vladajuće stranke u Nišu, 17. maja gde je priveden dopisnik australijskog SBS radija Nikola Doderović, a od strane policije sprečena da izveštava sa događaja novinarka Južnih vesti – Tamara Radovanović.

 

Radovanović je prvenstveno napadnuta i policija nije stala na njenu stranu. Umesto da sklone napadača, oni su sklonili nju.

 

U vezi sa tim napadom urednik portala Cenzolovka Perica Gunjić ocenio je da napadi u poslednjih par meseci nikad nisu bili intenzivniji i da policija umesto da zaštiti novinare i privede napadača udaljava novinarku Radovanović „usput joj objasnivši da ona provocira nasilnike time što radi svoj posao’’.

 

Gunjić kaže da su za vreme SNS mitinga u Beogradu izbrojali najmanje deset napada na novinare, podsetivši da je novinarka Istinomera napadnuta dok je izveštavala u kampu ,,ćaka’’ ispred Skupštine Srbije, gde joj je policajac rekao da ne mogu da joj pomognu, jer se prisutni u Ćacilendu prema njima ophode na isti način.

 

„Taj kamp je očigledno i stvoren kako bi se zaplašili svi oni koji kritikuju vlast i novinari, i studenti, i građani. To se vidi i po skandaloznim pretnjama, tužbama nezavisnim medijima koju su poslali Studenti koji žele da uče’’, komentariše Gunjić.

 

Urednik Cenzolovke ocenio je da profesionalni novinari rade u sve gorim okolnostima da je „njihov položaj u društvu degradiran, a protiv njih se vode i kampanje u svim prorežimskim medijima i na mrežama’’.

 

Gunjić: Ali vidi vraga, oni ne odustaju! Naprotiv.

 

Perica Gunjić kaže da motivacija mladih novinara ne opada i da se nikad više mladih nije prijavljivalo za Školu digitalnog novinarstva koju organizuje Slavko Ćuruvija fondacija, kao i studentsku praksu.

„Naša škola postoji deset godina, tako da sada iz iskustva sa njima znam da su nove generacije novinara etički i profesionalno najosvešćenije. Izuzetno su motivisani, iako su svesni koliko su pravi novinari napadani i u koliko teškim uslovima rade’’, rekao je.

 

Podseća i na to da je budućnost novinarstva ugrožena, „posebno ako pobede oni koji žele da uvedu propagandu umesto informisanja, koji slave bestidne laži i sprovode bezočne kampanje, umesto da odgovorno izveštavaju o važnim pitanjima za svakog građanina ove zemlje’’.

 

Gunjić kaže da u novim generacijama mladih novinara imamo ozbiljne borce za preživljavanje odgovornog novinarstva, ukazujući i na to da neće biti lako onima koji žele ovu profesiju da zatruju.

 

Kaže da nije moguće da se motivacija novinara ugasi pritiscima i napadima, jer će uvek postojati makar mali medij, bar u onlajn prostoru koji vlast ne može da zaustavi.

 

„Pogledajmo samo istraživačke centre, razbijaju, rade genijalne, užasno važne priče za sve nas. Ko će da ih zaustavi?’’, zaključio je Gunjić.

 

Ceo tekst možete pročitati na sajtu Mingl.

Tagovi

Povezani tekstovi