Do
jučer ga je žutilo razvlačilo i po novinama su objavljivane fotografije s
raskalašenih zabava na jahti negdje na Jadranu, a danas je jahta prazna, čeka
novog vlasnika, a njen dosadašnji gazda grize nokte, prijeti tužbama, odmazdom
svega hrvatskog sa svojih TV-kanala, ali i iz osobne upotrebe, a uz to konačno
je službeno objavljeno da je račun TV Pinka u blokadi… Pogađate, radi se o
Željku Mitroviću, magu šunda, kiča, čovjeku čiji se život pretvorio u sapunjaru
kakve je godinama promovirao. A bio je tako cool tip.
Mnogi
se sjećaju Željka Mitrovića kao basista benda Oktobar 1864. Bilo je to vrijeme
kad je novi val dobivao novi zamah, čiji krakovi su izašli iz undergrounda, pa
je tako dospio gotovo u svačiji dom i prestao biti undergroundom. Oni koji ga
poznaju iz tog razdoblja, reći će da se Željko nije promijenio, da se voli
prisjetiti starog društva, da voli i zasvirati, a poznato je da je bilo ideja
da se Oktobar 1864 ponovno okupi. Srećom, to se nije dogodilo.
Cvijet
u kosi Mirjane Marković
Devedesete
godine bile su godine razaranja. Dok se po Hrvatskoj i BiH vodio rat, u Srbiji,
odakle su ratni pokliči kretali, se pjevalo. Valjalo je odagnati teške misli,
najveću inflaciju u povijesti civilizacije, totalni kolaps društva i svih
vrijednosti. Zadatak da narodu ponudi laku zabavu na sebe je preuzeo Ž. M. U
sumornoj svakodnevici odjednom se na TV-kanalima pojavila ružičasta mrlja, na
kojoj je velikim slovima pisalo PINK.
Sise,
guzice, američki filmovi… informativnog programa nije bilo. Ž. M. će to tek
kasnije uvesti, kad kreće u sukob s Aleksandrom Tijanićem. Zahvaljujući dobrim
odnosima s Mirom Marković, Miloševićevom muzom, Ž. M. je postao prvi medijski
tajkun. Postavljen je na pijedestal estradne pornografije. Njegov zadatak nije
bio poput onog RTS-a. Dok je RTS bio u službi mašinerije smrti Slobodana
Miloševića, Pink je bio u službi mašinerije koja je bila zadužena za duhovnu
smrt. I na jednom i na drugom zadatku se odlično zarađivalo.
Mnogi
mediji, a i Pink se tu ne razlikuje, sa strepnjom su dočekali pad Miloševića. Ili
nam se bar tako činilo. Mislili smo da će lustracijska metla pomesti smeće koje
se nataložilo proteklih deset godina. RTS, Pink, Košava, Mila Štula, Milorad
Komrakov, Ž. M., Udruženje novinara Srbije… dugačak je popis medijskih
zločinaca. Nije važno na koji način je taj zločin činjen, bitno je da je
počinjen. Kazne, međutim, nije bilo. Naprotiv. Ono što se nakon 5. listopada
dogodilo sa Ž. M., ali i Tijanićem, dvojcem koji se natjecao tko će izabrati
ljepši cvijet kao ukras u kosi Mire Marković, bilo je, sada to znamo,
pokazatelj puta kojim će Srbija ići u narednom razdoblju, a kojim se i danas
kreće.
Žalosno
je što se to znalo i prije 5. listopada. U jednom od intervjua koji je Nebojša
Čović, Đinđićev zamjenik u Vladi Srbije i bivši SPS-ovac, dao nakon Đinđićeve
smrti, otkrio je najveće tajne tog famoznog 5. listopada.
„Šta
su najveće tajne 5. oktobra? Možda to da sam sprečio Boška Buhu da se ubije.
Ili to da je vlasnik TV Pink Željko Mitrović još ranije prešao na ‘našu’
stranu… Kako smo Đinđić i ja na dramatičnom sastanku u Generalštabu na
Banjici, u cik zore 6. oktobra, mirili Legiju i Pavkovića, sprečavajući sukob
vojske i policije… Ili da je poslednji pokušaj kontraudara bio 11. oktobra,
kada je Milošević sabrao generale vojske i policije u vili Mir…“
Dobar
svakoj vlasti
Nažalost,
„nova Srbija“ odlučila se nasloniti na „staru“, na iste one
matrice, na iste ljude koji su uvelike servisirali Miloševića i njegovu
zločinačku politiku. Mediji su imali ogromnu ulogu, a TV Pink je tada bio možda
i najgledanija televizija, pa zašto pucati u konja koji može dobro služiti i
novom gospodaru.
Ako
se do tada i bojao odmazde, onog Gundulićevog „gori, doli“, nakon 5.
listopada Ž. M. je stekao još više samopouzdanja. Po tome se ne razlikuje od
ostalih tajkuna stvorenih u vrijeme Slobodana Miloševića, koji su stečeni novac
investirali u nove poslovne poduhvate.
„Jasno
je da je 5. oktobra došlo do neočekivanog zaokreta u DOS-u (Demokratskoj
opoziciji Srbije) u odnosu na medije“, kaže za Danas.hr Rade Veljanovski,
profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka i jedan od najboljih
poznavatelja situacije u medijima u Srbiji.
„Emisari
DOS-a su išli u Pink da se prevede na drugu stranu i od tada Pink i Mitrović
nastavljaju da rastu.“
Ž.
M. bio je nezasitan. Televizija, izdavačka djelatnost, avioni, kamioni, filmski
studio, pa čak i žvake. Počeo je širiti svoje poslovne aktivnosti i izvan
Srbije. Otvorio je „mrljave“ televizije u Crnoj Gori, Bosni i
Hercegovini, Sloveniji, desetine kanala ima na satelitu… Hrvatska je ostala
nezagađena, barem formalno, ružičastom mrljom, međutim kočoperile su se Pinkove
zvijezde, a i sam Ž. M. po hrvatskom Jadranu. Prije neke dvije, tri godine bilo
je govora i o kupovini Nove TV, pa eventualno nekih lokalnih televizija, među
kojima bi posebno valjalo izdvojiti TV Slavonije i Baranje, glasila Branimira
Glavaša. Kapital ne poznaje granice, reći će svaki krupni kapitalist, a Ž. M.
to svakako je. Ne poznaje ni moralne skrupule, nažalost.
U
svom tom širenju svoje imperije Ž. M. je negdje izgubio kompas. Već se neko
vrijeme šuška o problemima u kojima se nalazi ružičasto carstvo, o neplaćenim
porezima, doprinosima i zaradama zaposlenima. U isto vrijeme Ž. M. završava u
Njemačkoj u bolnici, i to zbog navodnog trovanja. Optužuje rodbinu da ga je
trovala, najavljuje obračun sa zaposlenicima koji su govorili negativno o
njemu, prijeti tužbama…
I
taman kad se sve stišalo, kad je i Ž. M. zaboravio da je obećao da će se
obračunati s trovačima, da će javno obznaniti sve detalje, stiže vijest o
zapljeni jahte, a zatim i službena informacija da je račun TV Pinka u blokadi.
Umislio
da je veći od života
Prema
podacima Narodne banke Srbije, duguje oko 12,2 milijuna dinara (122.000 eura),
a u proteklih 12 mjeseci račun je bio blokiran četiri mjeseca. O dugovanjima TV
Pinka već se mjesecima govori, što potvrđuje i Miloš Vasić, poznati novinar iz
Beograda: „To se već duže vreme zna. Željko se rastegao na tanko. Slušam
od ljudi, tehničkog osoblja da je tako već izvesno vreme, da ih ne plaća i da
je u velikim dugovima.“
Reakcije
Ž. M. na službenu objavu vijesti o blokadi još nema, a o zapljeni jahte već sve
znamo, te se stoga ovaj tekst neće neposredno baviti splačinama koje su
posljednjih dana stizale iz kuhinje TV Pinka.
Sve
što je izgovoreno posljednjih dana – protjerivanje svega hrvatskog sa svojih
kanala, omalovažavanje Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) i svakoga
tko je pokušao urazumiti Ž. M. i ukazati i na kršenje zakona – proizlazi iz
osjećaja moći čovjeka koji je umislio da je veći od života. Nažalost, netko tko
ima jednu, a neslužbeno stoji iza još dvije televizije s nacionalnom
frekvencijom, dakle tri od pet, gospodar je mnogih života i njihovih sudbina.
Jedino sa svojom nije najsigurniji u kojem smjeru će ići. Vukašin Obradović,
predsjednik NUNS-a, ističe da je Mitrovićev imperij uzdrman.
„Mitrović
je, očigledno, u ozbiljnim finansijskim problemima, i to ga, između ostalog,
čini nervoznim. Mislim da se Pink imperija ljulja, pre svega jer ambiciozan
regionalni projekat ne daje željene rezultate. Već je pisano o Pinkovom fijasku
u Sloveniji, a prema nekim informacijama, nije bolja situacija ni u ostalim
regionalnim centrima. Naravno, ne želim da seirim nad poteškoćama u kojima je
Pink jer ceh uvek plate novinari, ali činjenica je da je Mitrovićeva imperija
uzdrmana.“
Čak
i da zapljena jahte nema pravnu osnovu, njegova reakcija je reakcija čovjeka
koji gubi tlo pod nogama.
„Reakcija
je krajnje iracionalna“, kaže Vasić. Kad mu je već jahta ležala u marini
morao je znati propise.
Sad,
glavno je pitanje je li Ž. M. i dalje onaj isti konj koji je služio svakoj
dosadašnjoj vlasti, može li i dalje služiti na jednak način? Ako je suditi po
ocjeni Radeta Veljanovskog, odgovor je negativan:
„Posle
5. oktobra Pink i RTS delili su od 60 do 70 posto novca od oglašavanja. Znamo
koliki jak uticaj političari imaju na medije, a izgleda da im drugi mediji sad
više odgovaraju nego Pink. Izgleda da je reč o novoj preraspodeli dobara i
izgleda da najjači igrači od pre izvesnog vremena ne žele više saradnju sa
Pinkom.“
Dakle,
Ž. M. je isti onaj konj koliko je njegova jahta Kosovo. Shodno tome, jahta Ž.
M. je srpska imovina jednako kao i Kosovo. Problem je što mnogi to ne žele
shvatiti.
Autor: Dejan Kožul
