Knjiga dokumenata o aferi koja je potresala Srbiju nekoliko godina nije probudila pažnju takozvane stručne javnosti, iako je i dalje veoma aktuelna iz više razloga. Prvi je svakako kao pokazna vežba šta i kako uporno, angažovano i profesionalno novinarstvo može postići kada se posveti društveno važnoj temi kakva je seksualno zlostavljanje dece. Druga, ništa manje značajna, tema koja je otvorena „Aferom Pahomije“ jeste moć i uloga Srpske pravoslavne crkve koja se svih godina moralnog posrnuća svog velikodostojnika štitila rečutim ćutanjem. Napokon, zastarevanje slučaja otvorilo je pitanje funkcionisanja pravosuđa i uloge sudija koje ne postupaju po slovu zakona, već prema dnevno-političkim potrebama. Sve to, međutim, nije dovelo novinare u Medija centar; pa je „Afera Pahomije“ prerasla u zaveru ćutanja.




