[box align=’box-left’ id=’3233′]
Prema njegovim rečima, odluka koju je Ustavni sud, po toj ustavnoj žalbi, nedavno doneo jeste presedan koji bi mogao vrlo značajno da doprinese daljoj afirmaciji prava javnosti.
– Na prvi, formalni pogled ta odluka se ne bavi pravom na pristup informacijama, njom se samo konstatuje da je Upravni sud povredio pravo novinarke na pravično suđenje i nalaže se donošenje nove odluke. Međutim, iako se Ustavni sud, bar za sada, nije upuštao u ocenu toga da li je došlo i do povrede prava na slobodu izražavanja i prava na pristup informacijama, dosta elemenata iz obrazloženja njegove odluke govori u prilog tome, ističe Šabić.
Po njegovoj oceni, dva najvažnija elementa iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Srbije su stavovi na čijoj afirmaciji već godinama insistira kao poverenik. Reč je o tumačenju da se nešto pod državnu tajnu može podvesti samo izuzetno, te da u svakom pojedinačnom slučaju to podvođenje mora biti obrazloženo.
– Prvo, Ustavni sud je podsetio na odredbu člana 8 Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, prema kojoj se prava iz tog zakona „samo izuzetno mogu podvrći ograničenjima propisanim zakonom ako je to neophodno u demokratskom društvu radi zaštite od ozbiljne povrede pretežnijeg interesa zasnovanog na Ustavu ili zakonu“. I drugo, a s tim u vezi, izneo je stav da je „neophodnost u demokratskom društvu“ faktičko pitanje koje se mora ceniti u svakom konkretnom slučaju i potom naglasio da „činjenica da je neki dokument formalno pravno klasifikovan kao strogo poverljiv nije dovoljna da se odbije pristup javnosti, već je potrebno da se iza te klasifikacije krije interes koji treba štititi, a koji je u konkretnom slučaju pretežan u odnosu na pravo javnosti da zna“, navodi Šabić.
Evropska iskustva
– Reč je o stavovima Ustavnog suda za koje se ne samo ja kao poverenik za informacije u Srbiji već godinama zalažem, nego koji su afirmisani i u uporednom i u međunarodnom pravu, uključujući i odluke Evropskog suda za ljudska prava, ističe Rodoljub Šabić.




