Lakoća javnog teoretisanja

Suđenje Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom počelo je 12. februara 2002. U međuvremenu je ovaj sud doneo više presuda za zločine počinjenje na tlu bivše Jugoslavije. TV B92 je od samog početka svog rada bio veoma angažovan na tome da se rad ovog suda približi javnosti. Iskustva drugih zemalja koje su prošle kroz procese suočavanja sa prošlošću nedvosmislena su u pogledu medijskog praćenja takvih događaja. Iskazi žrtava i okrivljenih dragoceni su za svako društvo koje prolazi kroz bolan proces suočavanja sa prošlošću. To što se mnogi od „naših“ okrivljenih ne osećaju krivim i što sudnicu koriste za promovisanje svoje politike i lične superiornosti činjenica je koja nikoga ko se bavi medijima i društvenim angažmanom ne bi trebalo da iznenađuje. No, ako sudimo po tekstu Radivoja Cvetićanina, iznenađenje ipak postoji.

Radivoje Cvetićanin je iznenađen, ali i zabrinut, zbog verbalnog trijumfalizma Aleksandra Vučića povodom svedočenja šefa njegove stranke Vojislava Šešelja. Da li su čitaoci lista „Danas“ iznenađeni time što Vučić tvrdi da je Šešelj „razbio“ Haški sud? Možda su čitaoci očekivali da će on biti pokunjen, da će se žaliti što Šešelj nema prave argumente, što se zaleteo…

Svako od nas može biti prilično siguran kako će se „naši“ optuženici ponašati i u Hagu i ovde kad se suoče sa optužbama za počinjene zločine. Ali, da li to znači da su nam prenosi suđenja u Hagu nepotrebni? Da li se time čini veća šteta nego korist srpskom društvu? Ili postoji i nešto što unapred ne znamo a što je neophodno videti i čuti? Na primer: film o „Škorpionima“ koji je prvo emitovan u Hagu a iste večeri na svim srpskim televizijama. Da li bi odjek ovog filma bio isti da je stigao mimo Haga? Koji bi se urednik (osim u B92 gde je već bilo dogovoreno da se emituje ovaj snimak) usudio da ga pusti na svojoj televiziji da ga je zatekao u poštanskom sandučetu?

Lakoća javnog teoretisanja ovde je postala opšta stvar ne samo za autore iz rubrike „Pisma čitalaca“ nego i za direktore i urednike. Šta je, naime, povod za tekst Radivoja Cvetićanina: susret Biserko – Polt ili Vučićeva izjava? I u jednom i u drugom slučaju mi ne raspolažemo nekim osnovnim podacima kao što su do koje mere prenosi suđenja iz Haga utiču na srpsku političku scenu i da li je zahvaljujući ovim prenosima porastao uticaj SRS-a i SPS-a. Da li je neka agencija za istraživanje javnog mnjenja otkrila korelaciju kada je reč o ove dve pojave? Takve korelacije postoje samo u glavama političkih mudraca koji pokreću ovakve „originalne“ teme u nedostatku pravih argumenata i odgovora pred izazovima stvarnosti.

Žao nam je što je „Danas“ poverovao Aleksandru Vučiću i pridružio se onima koji sumnjaju u opravdanost i efikasnost Haškog suda. Prenosi iz Haga su najmanji problem s kojim se suočavamo.

Kada je reč o novinarskoj etici B92 u slučaju procesa suočavanja sa zločinima, jasno je da autor teksta namerno izbegava da kaže da je prenos suđenja samo deo aktivnosti B92. B92 je do sada organizovao dve međunarodne konferencije na ovu temu, snimljeno je preko 20 dokumentarnih filmova koji rasvetljavaju pojedine zločine, uključujući i onaj nad muslimanskim civilima iz Sjeverina (film koji je naterao tužioca i policiju da uhapsi zločince koji su identifikovani u filmu), produkcija B92 radi na nekoliko dokumentaraca i to je dugogodišnja orijentacija naše kuće, jer se suočavanje sa zločinom, krivicom i utvrđivanje odgovornosti ne dešavaju u kratkom vremenskom periodu. Dugotrajan je proces ne samo kažnjavanja odgovornih već i promene celokupnog kulturnog i društvenog modela.

B92 je objavio preko 30 knjiga na temu zločina i suočavanja sa prošlošću, sa sličnim primerima iz drugih zemalja. Veliki broj radio-emisija posvećen je upravo ovim temama. Na web sajtu, koji ima najveću posećenost u celom regionu, pripadnici svih naroda koji su preživeli ratne strahote veoma često civilizovano debatuju. Informativni program je posebno „osetljiv“ na ovakve teme.

Istraživačko novinarstvo, koje od svih TV stanica usamljeno praktikuje jedino B92, po pravilu u svakom svom segmentu dodiruje se teme naše prošlosti jer je još preživljavamo i plaćamo… B92 od ovoga ima štetu i to ne samo zbog svakodnevnih pretnji kojima smo izloženi – i to po pravilu od onih koji su činili zločine ili su ih omogućavali, opravdavali i podržavali.

Zaista bi za B 92 u finansijskom pogledu bilo bolje da u terminu suđenja emituje latinoameričke sapunice. Verujem i da bismo lako mogli da pronađemo i druge argumente da prekinemo prenos suđenja i da se uspešno branimo od mogućih napada. Time bismo, siguran sam, naneli štetu procesu utvrđivanja odgovornosti, postizanju pravde i kompromitovali sve napore koji se čine da se pravda zadovolji i podstaknu suđenja i na nacionalnim nivoima. B92 je bio spreman da prenosi i ta suđenja, kao i suđenja za organizovani kriminal i atentat na premijera Đinđića, jer je sve to usko povezano sa onim što se dešava u Hagu. Nažalost, naši zakoni to onemogućavaju, odnosno stvaraju prepreke da takva mogućnost bude ostvariva.

Gotovo svi političari sa kojima sam razgovarao, i iz prethodne i iz aktuelne vlasti, često su, kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću, stavljali istu primedbu sa istovetnim argumentom: to je prošlost, treba da se okrenemo budućnosti, nemojte nas više podsećati na ono što smo preživeli, time Miloševiću produžavate politički život itd. Kao da Milošević nije u zatvoru nego je i dalje u zgradi Predsedništva, kao da ne mogu sami da pročitaju rezultate istraživanja koji govore da ne postoji relacija između događaja u Hagu i rejtinga njegove partije.

Ubeđen sam da nas upravo to što su naši političari i dosadašnje vlade okretali glavu od suočavanja sa prošlošću – to što su najčešće ignorisali potrebu da se podvuče crta kada je reč o ratnim užasima – da nas upravo to stalno ometa da se zaista okrenemo budućnosti.

Tagovi

Povezani tekstovi