Loznica – Meta sam ratnim profiterima, kriminalcima i tajkunima iz Podrinja, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Pogađaju ih moji tekstovi u „Večernjim novostima“. Pisao sam samo istinu i zbog toga im smetam. Ovo je peti napad na mene.
Dok priča, prevrće se po krevetu i na trenutke uspeva da se pridigne. Priču ustanu na prvom spratu neprestano prekida zvonjava telefona.
– Dobro je. Živ sam – odgovara novinar „Novosti“ prijateljima.
Mali stan premali je da primi sve koji dolaze. Ulazna vrata, koja se nikada ne zaključavaju kao što nisu ni preksinoć, otvaraju prijatelji i poznanici.
Mitrić se priseća svakog detalja napada. Tihim glasom, pokušava da rekonstruiše šta se sve dogodilo.
– Bio sam na redakcijskom zadatku u Loznici, na otvaranju „Saborskih svečanosti“ u okviru 71. Vukovog sabora – počinje Mitrić. – Krenuo sam kući i oko 22 sata ušao u ulaz zgrade u kojoj živim. Ulaz je između prepune bašte jednog od najpopularnijih lozničkih kafića „Lipa“ i sportske kladionice „Brazil“.
Po ustaljenoj navici, upalio je svetlo u hodniku. Napravio nekoliko koraka.
– Čuo sam da je neko ušao za mnom – nastavlja. Nisam hteo da se okrećem, nisam ni pomišljao da je iza mene napadač. Osetio sam da mi se brzo približava. Instiktivno sam se sagnuo i batinaš me je udario u vrat.
Pao je i pribio se u ćošak hodnika.
– Ređali su se udarci, bez reči – seća se Mitrić. – Po kolenima, zglobovima. Zaklonio sam se levom rukom. Počeo sam da vičem.
Posle obavljenog posla, napadač se okrenuo, mirnim korakom krenuo ka izlazu i odšetao kraj kladionice, u mrak. Jednog mladića, nejasno je samo videla iz bašte konobarica iz „Lipe“.
– Nekako sam uspeo da se pridignem – kazuje Mitrić. – Sa mobilnog telefona pozvao sam policiju, a iz stanova u zgradi su tada izašle i komšije. Prebačen sam u Medicinski centar u Loznici, gde mi je konstatovan prelom leve ruke i mnoge teške povrede po telu.
Loznička policija odmah je stigla u Vojvode Putnika. Novinar „Večernjih novosti“ kasnije je istražnim organima detaljno opisao napadača.
– Batinaš je nosio pastelno zelenu majicu kratkih rukava i izlizane farmerke – kazuje Mitrić. – Bejzbol palica ili metalna šipka bila je obmotana u tkaninu iste boje kao i majica. Visok je oko metar i 80 santimetara, punog lica i dobro razvijen, nabildovan. Takve crte lica nisu iz ovog kraja. Više liči na one s druge strane Drine.
Loznička policija tokom noći ostvila je patrolu uniformisanih pripadnika OUP. Jedini njihov zadatak je bio da brinu za bezbednost novinara.
– Policija je ovog puta vrlo korektna i osećali su da će narednih noći uz mene uvek biti neko od uniformisanih policajaca – naglašava prebijeni novinar. – Radenko Petrović, načelnik OUP Loznica, javio mi se i rekao da će narednih dana pružati pomoć i da će nastaviti da tragaju za napadačem i njegovim nalogodavcima. Policijsko rukovodstvo, na čelu sa Petrovićem i komandirom Slavišom Mitrovićem, od samog prijavljivanja stavilo mi se potpuno na raspolaganje. Obojica su mi rekli da ih bez ikakvog ustezanja zovem u bilo koje doba dana i noći.
Mitrić se nada da će operativni rad policije i informacije koje im dostavlja biti dovoljne da se utvrdi imenom i prezimenom ko sve stoji iza ovog, još jednog banditskog čina.
Srđan Kraljević




