[box align=’box-left’ id=’11201′]
Novinarsko udruženje Turske (TGC), Sindikat novinara Turske (TGS), Napredno novinarsko udruženje (ÇGD), Konfederacija revolucionarnih radničkih sindikata Turske (DİSK), Press Unit i Međunarodni novinarski institut (IPI) Ured u Turskoj organizirali su kampanju kojom traže puštanje zatvorenih novinara i zahtijevaju da se osigura sloboda medija i izražavanja. Podršku kampanji pružaju profesionalne organizacije kao Europska federacija novinara (EFJ), Međunarodna federacija novinara (IFJ), Mreža etičnog novinarstva (EJN) i Reporteri bez granica (RSF).
Ističući da su u zatvorima još uvijek 34 novinara, u kampanji se kaže: “Tražimo slobodu informiranja i izražavanja u Turskoj, gdje su optužene tisuće novinara“.
Svraćajući pažnju na činjenicu da je samo petina novinara u Turskoj zaposlena u skladu sa Medijskim zakonom o radu br.5953, a da su drugi zaposleni bez ikakve socijalne sigurnosti, organizatori upozoravaju na niske plaće, policijsku brutalnost prema novinarima koji nemaju novinarske iskaznice, na nekažnjavanje te nepostojanje sigurnosti u pogledu života i rada novinara u njihovoj radnoj okolini.
Zahtijevamo:
– da se prekine pritisak na pravo na informiranje.
– da prestane pritisak na novinare, na slobodu kretanja novinara, na njihovu sigurnost i pristup izvorima u svim dijelovima zemlje.
– da se prekinu nezakonite istrage protiv novinara.
– da se iz zatvora puste 34 osuđena novinara.
– da se novinarima omogući da se brane sa slobode.
– da se prekine s principom akreditacija jer one narušavaju načelo jednakosti u dostupnosti informacija.
– bez obzira na to što pojedini događaj može uzdrmati javnost, ne smije se ukinuti njeno pravo na informaciju; primjenu zabrane objavljivanja takvih informacija treba ukinuti jer i tako nije u skladu sa zakonom.
– mora prestati cenzura na internetu i blokiranje pristupa nekim sadržajima.
– javna nabava i oglašavanje javnih poduzeća mora se jednako raspodijeliti među sve medijske kuće.
– mora prestati praksa uništavanja emiterskih korporacija koje vlada smatra neugodnim i digitalnih platformi koje navodno nisu nepristrane.
– mora se mijenjati članak 199 Turskog kaznenog zakona (TCK) kojim se predviđa sudski progon zbog vrijeđanja predsjednika ili javnih dužnosnika. Mora se prestati s običajem da se takvim optužbama novinari kažnjavaju i dovode do samocenzure.
– treba izbjegavati postupke koji onemogućuju pokretanje sindikata u medijima.
– treba oformiti odbor na Nacionalnoj skupštini koji će razmotriti problem rastuće nezaposlenosti novinara zbog pritiska koje na taj sektor vrše vlasnici novina.
– političke vlasti moraju izbjegavati pristup koji onemogućuje novinarstvu da bude u skladu s vrijednostima novinarstva u svijetu i s Deklaracijom o pravima i odgovornosti turskih novinara.
Podržite peticiju ovdje.
