ENOna je, doduše, predstavljala džamiju u obliku rakete, ali su imalo upućeni razumjeli da se radi o „replici“ na nekadašnju izjavu sadašnjeg konsilijativnog turskog premijera Taipa Erdogana kako su „minarete naše bajonete“. U međuvremenu su i Erdogan i njegova partija promjenili ćurak, pa su umjesto pokreta islamističke provenijencije postali respektabilna politička partija, proevropske orijentacije. Uzgred rečeno, kao u bajci sa srećnim krajem ovih su dana premijer Erdogan i ministar inostranih poslova Gul veoma traženi „posrednici“ između zapadnog i islamskog svijeta u takozvanom sporu oko karikatura.
Da je vrag odnio šalu, međutim, svjedoči i činjenica da je još jedan njemački umjetnik primio ovih dana „prijetnje smrću“, iako nije uvrijedio niti proroka Muhameda niti nečija vjerska osjećanja. U najgorem slučaju, radi se o (mogućoj) povredi iranskih nacionalnih osjećaja, ali samo pod uvjetom da se karikatura u berlinskom dnevnom listu Tages-spiegel nije vidjela, ili nije vidjela u cjelosti, odnosno ako se nije pročitalo i razumjelo šta na njoj piše. Vrlo je moguće da nitko od onih koji su prekjuče gnjevno divljali ispred Ambasade Njemačke u Teheranu, spaljivali njemačke zastave i uzvikivali parole-uvrede, nije ni vidio karikaturu u Tages-spiegelu. U Teheranu počinje upravo, inače „svjetski natječaj karikature na temu holokausta“.
Bilo kako da je, spor i oko karikature u Tages-spiegelu dobio je karikirane obrise, kao što je to uostalom dobio i spor sa karikaturama iz danskog lista Jyllands Posten. Splitski Feral Tribune je učinio genijalan potez, dodajmo ovdje, objavljujući 12 slika paljenja zastave i nasilja na Bliskom istoku, uz poruku da su to prave karikature proroka Muhameda i islama kao vjere. Kada smo već kod tih 12 karikatura, kažimo otvoreno, makar tri od njih 12 su vrlo problematične, i mogu biti tumačene kao uvreda ili omalovažavanje, dok se makar toliko ostalih mogu gledati i kao uspjele i duhovite. Primjerice, ona na kojoj prorok Muhamed gleda u papir, na kojem bi trebale biti te karikature, te mudro veli momcima oko sebe sa isukanim sabljama: „Polako momci, to su samo neki nevjernici iz danske zabiti“. No, karikaturama se manipulira i dalje i na „Okziedentu i na Orientu“, a neki nimalo naivni tipovi, baš iz islamističkih brloga su uveli u igru i neke još ružnije karikature proroka Muhameda, pripisujući ih Jyllands-Postenu.
No, vratimo se najnovijem karikiranju karikatura. Karikaturista lista Tages-spiegel Klaus Stuttmann primio je tri prijetnje smrću zbog objavljivanja karikature u prošli petak, na kojoj se vide na lijevoj strani četiri iranska igrača opojasana dinamitom, a na desnoj strani četiri vojnika njemačkih oružanih snaga. Na karikaturi iznad glave nogometaša i vojnika Bundeswehra stoji: „Zašto na Svjetskom prvenstvu mora bezuvjetno… biti angažiran Bundeswehr?“ Karikaturista Klaus Stuttmann je kazao da je time htio isključivo kritizirati planirani angažman njemačkih oružanih snaga ovog ljeta u Njemačkoj, te da mu ni na kraj pameti nije bilo vrijeđati nečija nacionalna ili vjerska osjećanja. U Njemačkoj se odista ovih dana vodila vruća debata o simboličnom angažmanu Bundeswehra za vrijeme Svjetskog prvenstva, jer se mnogim borcima za ljudska prava i ustavnim ekspertima nije dopala odluka o angažmanu vojske u miru, pošto se boje da se time vojsci daju prerogativi i na unutarnjem planu, koja ona uopće ne smije da ima u jednoj pravnoj državi. Međutim, čim se karikatura pojavila u prošli petak u Tage-spiegelu hitno je iz iranske ambasade u Berlinu stigao zahtjev za isprikom, a u uredništvo lista su počele stizati gomile protesta i uvreda, uglavnom internetom. Urednički dvojac Tages-spiegela Stephan-Andreas Casdorff i Lorenz Maroldt odbacio je, međutim, takvo što, ukazujući Irancima da se radi o ustavno garantiranim pravima na slobodu mišljenja i slobodu tiska. Njih dvojica su kazali, također, da se iranske reakcije jedino „daju objasniti nedovoljnom upućenošću u unutarnjo-političke debate u Njemačkoj“. I još su rekli da niti Stuttmann niti uredništvo Tages-spiegela nisu željeli „dovesti u pitanje integritet iranskih nogometaša, što bi se moglo shvatiti kao implicitna isprika, ali „strijela je odapeta“. Dodajmo ovomu da se u ovu aferu uključilo i Državno tužiteljstvo u Berlinu, pokrećući istragu protivu „nepozante osobe zbog prijetnji smrću“.
Njemački novinarski savez protestirao je, pak, protivu pisma iranske ambasade Tages-spiegelu. Po njihovom mišljenju radi se o „drskom pokušaju“ vršenja pritiska na izvještavanje jedne nezavisne novine. Mihale Konken, predsjednik Njemačkog novinarskog saveza, naglasio je da se ne smije dozvoliti da iranskoj vladi uspije pokušaj ušutkivanja slobode tiska i u Njemačkoj. Dva pomenuta primjera pokušaja škopljenja „slobode mišljenja“ u zapadnm svijetu, dakle ovaj iz Dizeldorfa i Berlina, uistinu su ozbiljno upozorenje o pokušaju „ucjene“ i ograničavanja „slobode mišljenja“ i „slobode ispoljavanja“, koji se savršeno uklapaju u aktualni sukob ne-kultura oko spornih karikatura proroka Muhameda. Oni pokazuju, također, kako je krhka biljka ono što se zove „demokratsko biće“ zapadnih demokracija, a drugih nekih funkcionirajućih i nema, istini za volju.
Direktor Njemačkog instituta za Orijent u Hamburgu dr Udo Steinbach već je u povodu spora oko karikatura proroka Muhameda priznao „neumjerenost“, odnosno opravdanu povređenost muslimanskih vjernika, ali je istovremeno poručio da cijeli slučaj koristi „radikalnim islamistima“, koji imaju, u stvari, osjećaj manje vrijednosti. Christina Schirmacher, istraživačica islama iz Bona kazala je, pak, da se na Zapadu mora voditi računa da su u nekim islamskim zemljama „kritike religioznih pitanja tabu“. I bez ovog „slučaja“ odnos islamskog i zapadnog svijeta bio je dovoljno napet, kaže Schirmacher, koja posebice upozorava na situaciju u Palestini i Iraku i na „atamski spor“ sa Iranom. Time se, u stvari, i mogu objasniti žestoke reakcije u islamskom svijetu na ovu „dansku provokaciju“. Njeno je mišljenje da su se danske novine Jyllandsposten morale ispričati, dok se nijedna zemlja – u kojoj vlada „sloboda govora“ – ne može ispričati upravo zbog toga. I po njenom mišljenju, respekt je pitanje obostranosti, tko ga zahtijeva mora ga i uzvratiti.
Poznati njemački književnik Botho Straus ide i korak dalje. On je upravo objavio članak na temu „spora oko karikatura“ u kojem je postavio pitanje budućnosti zapadnih vrijednosti. On je, naime, ustvrdio da su „paralelna društva“ ni manje ni više nego „pripremna društva za budućnost“, u kojoj će većina stanovništva biti muslimani, „koji našu toleranciju neće više trebati“. Ovo bi nas trebalo isprovocirati na nešto više nego što su vic i satira , piše Straus, jer „u ovoj konkurenciji vrijedi da moramo ponuditi ono najbolje što možemo, to najbolje iznova definirati i dati da zaživi“.
U kontekstu spora oko karikatura proroka Muhameda, te u svijetlu ova dva posljednja „njemačka slučaja“, dobijaju dodatno na važnosti zahtjevi za obranom „slobode mišljenja“, jer bi se već koliko sutra slobodni mediji i ovdje mogli naći u poziciji ucjenjenog taoca, a to bi bio i kraj demokratskih društava. „U Evropi postoji dovoljno razloga da se kaže jasno da je u igri centralni komad naše demokracije – sloboda mišljenja“, napisao je odmah po izbijanju „spora oko karikatura“ nizozemski list De Volkskrant. U jednim njemačkim novinama se ovih dana više puta kazalo: „Šta je Kurt Tucholsky 1919. godine napisao o satiri važi jednako i za karikaturu.“ Poznati književnik je, naime, kazao – „satira mora pretjerivati i u skladu s njenim najdubljim bićem je nepravedna“. Pa ako to i nije dovoljno, to jeste „ono nešto najbolje“ što postoji u zapadnim pravnim državama, bez „nepravde“ tipa karikature i satire tupe naša čula a bez njih, odnosno prava i na ovakav oblik izražavanja nema niti slobode niti demokracije.
Mile Lasić
