ENKako se u SAD gleda na vezu crkve i politike i zbog čega se ne sankcioniše zloupotreba vere u političke svrhe koje očito, sudeći prema vašoj knjizi, ima na primeru „crnog islama u SAD“?
– Veći problem u tom pogledu predstavlja „Hrišćanska koalicija“ koja ima otvorene ambicije da Republikansku stranku, u kojoj ima izuzetan uticaj u nekim dijelovima SAD, preuredi po svom nahođenju. Propovijedi koje drži njen glavni protoganista Robert Petersen preko mnogobrojnih TV kanala govore da njegove ambicije daleko prevazilaze duhovnu misiju. Pitao sam neke od javnih ličnosti zašto se ta vrsta politizacije ne suzbije, ali sam uvijek dobijao odgovor da je to dio slobode mišljenja i da aktivnosti pomenute koalicije ne ugrožavaju slobode drugih.
POŽELJNA KRITIKA
Da li se u SAD kritikuje politizacija vere i crkve?
– Amerikanci su najveći kritičari onoga što se događa u njihovoj zemlji i, naravno, u duhovnoj sferi života. Čitajući analize bivšeg savjetnika u Bijeloj kući Džejmsa Ričlija, koji tvrdi da je uloga i uticaj vjerskih interesnih grupa u SAD sada veći nego ikada u istoriji pitao sam se da li će ga neko iz crkve anatemisati. Nikome to nije palo ni na pamet, jer su u otvaranju te teme vidjeli šansu da kažu i oni svoje mišljenje.
Postoji li kriza tradicionalih verskih učenja, ako se ima u vidu da na Zapadu, pa i kod nas, sve više ljudi gubi osećanje „pripadanja“ svojoj verskoj zajednici?
– Ne postoji kriza tradicionalnih vjerskih učenja, nego problem propovjednika da sadržaje svetih pisama približe potrebama savremenog čovjeka koji neće samo da sluša, već i da se on bar u ponečemu pita. U SAD sve je više ljudi koji priznaju i prihvataju vrijednosti svih religija, a mole se bogu po svom vjerozakonu. Pojednostavljeno rečeno: kupujem kvalitetnu robu bez obzira ko je proizvodi, prihvatam pozitivne stvari bez obzira iz kog su svetog pisma. Uglavnom većina zaključaka se svodi da sloboda izbora u SAD nije fraza, nego nešto što predstavlja sastavni dio svakodnevnog života. Prelazak iz jedne crkve u drugu ili vjersku zajednicu može čak da liči na prelazak kod nas iz jedne stranke u drugu. Razgovarao sam sa dosta sveštenika čija djeca pripadaju različitim crkvama i vjerskim prokretima. Oni su čudili zašto se ja tome čudim. Sin žene biskupa Angliganske crkve u Juti, uvažene Karoline Taner, pripada Rimokatoličkoj crkvi i zbog toga nikada nisu imali svađa unutar porodice. Sloboda izbora, shvaćena na američki način, čini mi se da na jedan način na dužu stazu „ubija“ želju za duhovnim lutanjem, jer, ako ti je sve omogućeno onda nije toliko izazovno ni ono što ti je zabranjeno.
Da li se to i u kolikoj meri može da odnosi i na ona društva u kojima je ateizacija bila podjednako državna politika i ideologija?
– Taj ideološki pogled na svijet prebrodili su oni koji su bili čvršći u vjeri. Poljska je bila opasana sa dva komunistička obruča: domaćim i sovjetskim. Ne zna se koji je bio suroviji i teži. Rimokatolička crkva u toj zemlji odigrala je jednu od najznačajnjih uloga u demokratskim promjenama ne samo zbog toga što je papa Jovan Pavle Drugi Poljak, nego zato što su vjernici sačuvali izvorne duhovne vrijednosti. U nekim drugim zemljama, kao što je bivša Jugoslavija, stege su bile mnogo labavije, ali i dan danas pojedini vjerski velikodostojnici okrivljuju komunizam za sve ono što oni nisu radili na uzdizanju sebe i svojih vjernika. Ateizam, međutim, nije samo karakteristika zemalja koje su do prije deceniju i po bile socijalističke – komunističke. U knjizi američkih autora Dejvida Bareta i Toda Džonsona „Trendovi hrišćanstva u svijet“ stoji da u SAD ima oko 9,7 odsto ateista – agnostika. Znači, ateizam kao pogled na svijet ne mora nužno biti vezan za komunizam.
GLOBALIZACIJA
Da li globalizacija, kako mnogi tvrde, ubija duhovnost?
– Globalizacija, čak ako se shvati na površan način, ne može da ubije duhovnost pojedinca ili zajednice ako njeni pripadnici na pravi način cijene svoje i tuđe vrijednosti. Kao sredstvo globalizacije kod nas je prvo uzimana koka-kola, zatim industrijski holivudski filmovi… Duboke krojene globalizacije naći ćete i u svim velikim religijama. Biblija je objavljena cijelom svijetu, kao i Kur’an. To bi, prema učenjima jednog i drugog svetog pisma, trebalo da budu jedina pravila ponašanja ljudi na cijeloj kugli zemaljskoj.
Jelena Tasić
