EN
Objave sa društvenih mreža u bh. medijima sve češće postaju jedini sadržaj vijesti čime se krše ustaljene profesionalne novinarske forme. Korištenje društvenih mreža za prikupljanje informacija u novinarstvu je neminovno i ne nužno loše, ali je ograničavanje na takve sadržaje praksa štetna po kvalitet izvještavanja.
Korištenje društvenih mreža za informisanje je odličan alat za novinare pogotovo onda kada ne mogu drugačije da dođu do informacija. Moć društvenih mreža posebno se pokazala upravo na primjeru rata u Ukrajini. Neki postovi i tweetovi su postali jedini izvor informacija i za medije.
Naprimjer, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski iskoristio je Facebook i objavio video kojim je pokazao da on nije pobjegao iz svoje države, što su bile tvrdnje ruskih izvora. Većina medija je prenijela taj post i video kao jedini izvor informacije. Naslov u mnogim medijima je bio da se Zelenski obratio naciji, a dalje u tekstu, kratka informacija o čemu je video, bez dodatnih analiza. I ta vijest ima sama za sebe posebnu jačinu i težinu u momentu u kojem dolazi bez obzira što je uzeta sa društvene mreže.
Međutim, upravo rat u Ukrajini je pokazao i to kako su objave na društvenim mrežama, a koje novinari iskoriste kao jedini izvor, ponekada i lažne i opasne. To imamo na primjeru dječaka-izbjeglice koji pored poljsko-ukrajinske granice hoda sam i plače. Mediji su objavili tu vijest uz tvrdnju da je dječak sam prešao granicu. Snimak Reutersa prenio je CNN i brojni mediji u BiH su preuzeli objavu te medijske kuće sa Twittera. Na kraju se ispostavilo da dječak nije došao sam u Poljsku.
Pohvalno je da su pojedini mediji shvatili da su pogriješili u objavljivanju neistinitih informacija vezanih za Ukrajinu te su analizirali sadržaje koji su se pokazali neistinitim. To je uradio Index.hr koji je naveo kako su izvori neistinitim informacijama upravo bile društvene mreže. Iz Indexa podsjećaju da su te iste vijesti prenijeli i drugi profesionalni evropski i svjetski mediji, kao i domaći. Na pojedinim portalima neke od tih vijesti su samo prevedene bez ikakvog dodatnog analiziranja ili provjere. Neki tekstovi kompletno su sačinjeni od tweetova, od kojih su neki neistiniti, poput objava o obaranju aviona.
Provjera sadržaja
Sadržaji sa društvenim mreža su dobar temelj i povod za priču. Međutim, mora se razraditi tema, analizirati i provjeriti. Rat u Ukrajini jeste specifična situacija i teško je provjeriti sve informacije. Posebno ako uzmemo u obzir da čak i nalozi iza kojih stoje vladine institucije kojima javnost načelno treba vjerovati, ne govore uvijek istinu. U tom slučaju, novinari mogu koristiti razne dostupne alate za provjeru videa, provjeru autentičnosti fotografija i određenih tvrdnji. To ne oduzima puno vremena, a donosi benefite da će javnost imati tačnu i provjerenu informaciju te novinar zadržati svoj kredibilitet.
Za bh. medije je specifično što često koriste stavove i izjave političara koji su aktivni na društvenim mrežama kao vijest, posebno Facebook. Oni izražavaju svoje stavove i mišljenje o određenoj temi, često huškački, tendenciozno, politički nekorektno, a ponekada i neprimjereno javnoj komunikaciji. Dio medija prenosi izjave političara sa društvenih mreža kao jedinu informaciju koju imaju i to kao sadržaj u rubrici vijesti. Mišljenje nekog političara ili stav o nečemu tako dobija jačinu bez dodatne argumentacije ili analitičkog osvrta. Neovisno od toga što post sa društvenih mreža sadrži neistine, uvredljiv sadržaj, neprimjeren rječnik ili subjektivno mišljenje, dešava se da mediji od toga naprave vijest.
Slično rade i mediji u regiji pa čak vijest bude da su se obračunale dvije javne osobe na društvenoj mreži. Kompletan tekst se sastoji od prepiski onog što je jedna osoba pisala drugoj na Twitteru. U prvom pasusu je kratko napravljen uvod šta je povod rasprave i onda objavljena njihova konverzacija.
Istraživanje „Društvene mreže i novinarstvo u BiH“ koje je provelo Vijeće za štampu BiH 2019. godine, pokazalo je da društvene mreže za novinare predstavljaju šansu da prošire doseg svog rada, čineći njihovo prisustvo online ključnim za promociju sadržaja, a vijest profitabilnom u digitalno doba.
„Medijska komunikacija postala je nezamisliva bez upotrebe društvenih mreža koji su duboko prodrle u sve sfere našeg života – od privatnih do profesionalnih. Društvene mreže prerasle su svoju prvobitnu misiju društvenog umrežavanja, postajući vodeća platforma za protok informacija i javnih rasprava i kao takvi, postali su nenamjerni ‘konkurenti’ novinarstvu“, stoji u istraživanju.
Tweet kao vijest
Kada je prije dvije godine na Twitter nalogu „Bisera Turković (@BTurkovicBH)“ objavljeno da je umro osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić mnogi mediji su bez provjere prenijeli tu objavu kao vijest, citirajući ministricu vanjskih poslova BiH. Nakon što se oglasila press služba ministarstva i pojasnila da je profil lažan, a vijest neistinita, otkriveno je i da je profil napravio talijanski novinar Tommaso De Benedetti, koji je ranije objavio i neistine o smrti Pape, Fidela Castra i drugih, s ciljem da kroz svjesno kreiranje lažnih profila svjetskih lidera ukaže na slabost medija i nepouzdanost društvenih mreža kao izvora za vijesti.
Na tu tvrdnju su nasjeli mnogi mediji te objavili samo tu rečenicu bez ikakvih provjera, dodatnih izvora, kontaktiranja ministrice Turković, Haškog tribunala, porodice Mladić i slično. Lažna informacija sa lažnog profila je prenesena i plasirana u javnost što je izazvalo burne reakcije. Istovremeno, zbog ovakvih novinarskih gafova, profesija gubi kredibilitet jer nije primijenjen jedan od temeljnih principa novinarstva – provjeravanje činjenica bilo kada i bilo gdje.
Objava sa društvenih mreža sve više postaje u medijima jedina vijest te to postaje praksa novinara i oni na to navikavaju i publiku. U online medijima svakodnevno je nečija izjava jedini i cijeli sadržaj vijesti. U suštini, postala je vijest da je neko objavio post ili tweet. Kako pojedinaca tako i institucija. Pa se ta objava prenese u izvornom obliku. Naprimjer, nakon sastanka tadašnjeg američkog ambasadora u BiH Erica Nelsona i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, ambasada SAD u BiH je na zvaničnom Twitter nalogu objavila fotografiju i informaciju da je tema razgovora bila hitno usvajanje budžeta na državnom nivou. To je preneseno kao vijest bez dodatnog angažmana novinara.
Sličan primjer je i objava Ambasade Ruske Federacije u BiH koja je na zvaničnom Facebook profilu objavila stav vezan za dešavanja o Ukrajini. Cjelokupan tekst je preuzet u mnogim medijima i objavljen kao vijest, a to je obično izgledalo tako što tekst sadrži naslov, podnaslov i ubačen post sa Facebooka.
Svakodnevno se u medijima može primijetiti i korištenje objave poznatog meteorologa Nedima Sladića sa Facebooka kao vijesti. Sladićeve prognoze koje on piše na svom privatnom profilu, često su vijest na domaćim portalima. Vijest je da je Sladić nešto objavio pa onda vijest je to što je objavio.
Masovno korištenje objava sa društvenih mreža kao vijesti, jedine vijesti te jedinog izvora informacija, možda nikada nije bilo izraženije nego trenutno baš u Ukrajini. Mediji se svaki dan pozivaju na neku od objava i to plasiraju u javni prostor bez provjere, te tako objava postaje vijest koja je svrha sama sebi.
Čini se da je taj fenomen u novinarstvu globalan. Tako je Twitter postao posebno centralno mjesto za vijesti u SAD-u, a u tome sudjeluju i novinari jer predstavaljaju tweetove kao medijski sadržaj, kao zamjenjive temeljne dijelove vijesti, a ne kao izvore čije ideje i poruke moraju biti predmet provjere, piše američki institut NiemanLab, navodeći kako bi novinari trebali pojasniti odakle je vijest potekla, provjeriti legitimitet osobe koja je objavila vijest, ispitati detalje pa tek onda saopštiti je, jer publika se navikava da tweetove prihvata kao ključne aspekte novinarskih tekstova.
Po njihovim analizama članaka, novinari tweet tretiraju kao sadržaj, najčešće puštaju da govori sam za sebe i nema dodatnog objašnjenja. Podsjećaju da novinarski standardi nalažu da se ispitaju izvori informacije te pruže dodatni dokazi. Preuzimanje tweeta kao sadržaja i pretvaranja u vijest bez dodatnih provjera, često je u političkom novinarstvu gdje novinar uzima objave političara koji mogu kazati bilo šta da se to smatra vijestima, a da to mediji prenesu bez provjere sadržaja.
Takav način prezentiranja informacija, oslanjajući se na objave na društvenim mrežama, često prenošene neprovjerene izjave, dovodi u pitanje novinarsku neovisnost i objektivnost.
Takvom praksom su pojedini mediji prešutno usvojili i sebi „ olakšali“ novi način rada prenoseći jednu objavu koja je u suštini nečija izjava, kao vijest i jedini sadržaj. Takvu formu izvještavanja nije poznavalo klasično novinarstvo ali pojavom online medija i društvenih mreža, ta praksa je postala ustaljena i općeprihvaćena i među novinarima i konzumentima sadržaja. A tome nisu odolili ni mediji u BiH koji često prenose tekstove jedni od drugih, prepričaju ili prevedu sadržaje. I to se odavno tretira kao vijest sama za sebe.
S obzirom na to da u Bosni i Hercegovini nije široko popularno korištenje Twittera, preko kojeg se inače u svijetu oglašavaju sve veće i značajnije ličnosti, domaći mediji uglavnom prenose tweetove stranih zvaničnika.
Korist od društvenih mreža
Korištenje društvenih mreža u novinarstvu i u medijskom sadržaju nije uvijek štetno i neprofesionalno. Naprotiv, može biti veoma korisno. S obzirom na to da je preuzimanje objava sa društvenih mreža kao vijesti izraženo trenutno tokom rata u Ukrajini, mediji poput Guardiana su to na dobar način iskoristili. Tweet koji obavještava o poremećajima u mreži ukrajinskog internet provajdera GigaTrans, čemu su uzrok borbe koje se vode u toj zemlji, samo je dopuna tekstualnom dijelu i većem izvještaju.
Tu je i objava političarke Kire Rudik koja drži pušku i kaže da se obučava za rukovanje kalašnjikovim i sprema za borbu te da će žene štititi svoju državu kao i muškarci. Njena objava je ugrađena u tekst koji govori da je za CNN davala izjavu i pojasnila situaciju u svojoj zemlji.
Jedan od tekstova na web stranici Guardiana govori o ukrajinskoj krizi, a kao izvor koristi tweet Siobhán O’Grady, dopisnice Washingtona Posta, koja tvrdi da se čuju brojne eksplozije u Kijevu, a u tekstu je prepričano i javljanje novinara BBC i CNN. To sve pokazuje kako se društvene mreže mogu iskoristiti na način da dopunjuje urednički sadržaj, pritom se i dalje držeći profesionalnih novinarskih formi.
Društvene mreže su koristan alat za novinare gdje objave mogu biti podstrek za određenu temu koju treba istražiti, analizirati, argumentovati. Nikako da nečija individualna objava bude jedina vijest i jedini izvor.
