ENPodgorica – Medijska scena Crne Gore je na prvi pogled profilisana adekvatno stanju na političkom terenu. I površan uvid u stanje ovdašnjih medija pokazuje da je nadmoć medija bliskih vlasti ili političkoj ideji koju zagovara zvanična državna politika – samo privid. Realno, stvari ne stoje nimalo povoljno za napore koje treba učiniti u ovoj, za pitanje državnog statusa, presudnoj godini.
Ovim konstatacijama počinje Analiza medijske scene Crne Gore od strane crnogorskog Ministarstva inostranih poslova, koju je, iako se radi o internom dokumentu, javnosti učinila dostupnim Narodna stranka. Analiza se tako našla i na sajtu PCNEN.
Naravno, bilo bi pogrešno ići na to da se mediji ustroje po principu poslušnosti i bespogovornog služenja vladajućoj politici. Naprotiv, za promociju ideje nezavisne Crne Gore potrebna je tačna i precizna informacija, profesionalno i objektivno informisanje, a ne agit prop i povlađivanje vlasti i pojedincima iz nje, navodi se dalje u Analizi.
Slijedi priznanje da se u realizaciji projekta nezavisnosti kreće sa skromnom medijskom logistikom, zbog niza propusta koje su načinjeni, prije sve u zakonodavnoj sferi.
„Radio televizija Crne Gore sada je u fazi transformacije u javni servis. Ta činjenica praćena je naporom da se po svaku cijenu, bez pravnih kriterijuma i poštovanja logike profesije, raskrsti sa neslavnom prošlošću i pokroviteljstvom vladajućih struktura. Najčešće, to se čini usiljeno i bez neophodne profesionalne mudrosti.
Uređivačka ekipa sklona je da ustvrdi da je eliminisanje protokolarnih informacija i aktivnosti državnih funkcionera iz prvih minuta informativnih emisija – veliki iskorak ka profesionalizmu. Istovremeno, karakteristični su po nekritičkom ustupanju prostora stavovima minornih opozicionih stranaka i pravljenju balansa informacija ( po svaku cijenu). Pritom, selekcija uređivačkog kadra načinjena je tako kao da je jedini cilj bio pronaći ljude koji nijesu naklonjeni aktuelnoj vlasti. Tako je urednik Prvog programa novinar čija je porodična logika kontriranje (po svaku cijenu) aktivnostima Vlade i njenog prvog čovjeka. Slično je strukturiran i DESK, a novinari naklonjeni ideji nezavisnosti ne uživaju zavidan tretman“, navodi u Analizi MIP Crne Gore.
Istovremeno, Drugi program, čiji čelnici su usamljeni u ispravnom poimanju načina na koji treba zagovarati ideju nezavisnosti na profesionalan način (izuzetak je njihova sportska redakcija), na žalost, u veoma malom procentu programa tretira političke teme. Po gotovo istom šablonu kao Prvi program TVCG: distanca prema vladajućoj strukturi – po svaku cijenu, davanje istog tretmana državnim zvaničnicima i prvacima instaliranih političkih struktura, ponašaju se i dnevnik Vijesti, novinska agencija Mina, televizija MBC, a nerijetko i TV In, ocjenjuje se u tom dokumentu.
„Koliki hendikep za crnogorski medijski prostor predstavlja nepostojanje nacionalne novinske agencije, suvišno je govoriti. To agenciji Mina, zavisnoj od stranih donatora i sa problematičnim profesionalnim dignitetom uređivačkog tima, daje monopolski položaj na medijskom tržištu, a time i mogućnost da makar i jedna njena iskrivljena i tendenciozna informacija, načini pravu zabunu na medijskoj sceni Crne Gore, zbog činjenice da svi elektronski i štampani mediji prenose informacije te agencije – bez prethodne provjere tačnosti i pouzdanosti onoga što prenose“, jedan je od stavova iz Analize MIP.
Evo još nekoliko karakterističnih ocjena. Što se televizisjkih stanica tiče, imamo jedan bezbojni i bezlični Sky Sat i osiromašenu NTV Montenu.
Informativno-politički program na radio stanicama (uprkos odličnoj Anteni M) prevaziđen je i gotovo da nema nikakav uticaj na javno mnjenje, bas kao ni dnevni list Pobjeda, koji je bezličan i isprazan.
List Republika, sve i da ga odlikuje najfiniji profesionaliozam, nema gotovo nikakav uticaj u javnosti. Na slican način prepoznata je i TV IN.
Što se tiče TV PINK (m), sva je prilika da je riječ o velikoj zabludi onih koji su joj omogućili dominaciju na medijskom prostoru Crne Gore. Naime, vjerovatno će biti kasno kada mnogi shvate da je šteta koju proizvodi vladajući kič i povlađivanje najnižim ukusima koje nudi ova televizija.
Izgleda da i u vlasti i u medijima, malo ko ili gotovo niko ne shvata da su uspjesi u sportu i kulturi najbolji način da se afirmiše neka državna tvorevina, pa makar to bila i nakazna državna zajednica čiji je autor Havijer Solana. Samo jedan uspjeh fudbalske ili odbojkaške reprezentacije, ili pjevač iz Srbije, dovoljni su da se gotovo 80 odsto stanovništva Crne Gore identifikuje sa njima, da im se divi, da slavi njihov uspjeh, kao zajedničke države … uspjeh koga „ne bi bilo kada bi nas neko odvojio od Srbije“ … bez koje „na tom polju ne bismo bili niko i ništa“.
U tome im svesrdno pomažu „crnogorski“ sportski novinari (najslabija karika u crnogorskom novinarstvu) svojim izlivima intimizacije i svojatanja tipa „naši plavi“, „mi smo pobijedili“, „umalo nismo dali gol“, „igrače u najdražem plavom dresu“ i td. Pitanje je samo kako bi ti ljudi sjutra doživjeli činjenicu da je zajednica sa Srbijom prošlost i da je NAŠ samo onaj koji je iz Crne Gore, pa makar to bio Srbin iz Pljevalja ili Albanac iz Ulcinja. I da Vlade Divac ili Željko Joksimović – nijesu naši, već naše (drage ili ne) komšije. Kao što su to Toni Kukoč ili Doris Dragović.
U drugom dijelu analize predlažu se „najneophodniji koraci“, kao što su
„bolja organizacija Vladinog biroa za informacije“, organizacija TV In na drugačijim osnovama, pokušaj da se utiče na TV CG da Prvi program učini profesionalnijim, pa makar i uslovljavanjem pomoći iz budžeta, pronalaženje načina da se materijalno pomognu NTV Montena, Sky Sat i privatne radio stanice, pogotovo one sa sjevera Republike, da TV Pink pojača informativni program i obogati ga emisijama političkog sadržaja, hitno obezbijediti dopisnike javnog servisa TVCG iz najvažnijih svjetskih centara (Vašington, Brisel, Berlin, Rim…), koji ce biti građani Crne Gore, jer je aktuelna mreža dopisnika, uglavnom Beograđana, „tanka“ i nepouzdana.
