EN
Njeno reagovanje na saopštenje RTS-a, za koje ju je redakcija Danasa zamolila, prenosimo u celosti:
„Kako drugačije, osim političkom odlukom, RTS može objasniti svojim gledaocima zašto im ne prikazuje najbolji evropski film, najbolje rediteljice i najbolje evropske glumice Jasne Đuričić (za 2021 godinu), film nominiran za Oskara, film koji je prikazan na svim kontinentima i dobio ogroman broj međunarodnih nagrada???
Komunikaciju o prikazivanju “Quo vadis Aida?” na RTS-u imala sam sa ljudima bliskim srpskoj vladi i RTS-u, koji su željeli da se film prikaže na javnom servisu u Srbiji.
To su izuzetno ozbiljni, odgovorni i dobronamjerni ljudi te smatram da je tačna informacija koju su mi dali. A zašto je meni stalo da se film prikaže na RTS-u?
Četiri godine sam živjela pod srpskom ratnom artiljerijom i snajperima u Sarajevu bez hrane, vode, struje, grijanja, lijekova… u stalnom strahu za svoj i život svojih najdražih.
JNA, vojska Republike Srpske i pripadnici specijalnih i paravojnih jedinica iz Srbije su nas sustavno ubijali i mučili.
Živjeli smo pod obručem iz kojeg nismo mogli izaći.
Imala sam 17 godina, izgubila rodbinu i prijatelje od granata i snajpera, dok je RTS izvještavao kako mi sami sebe granatiramo i izgladnjujemo.
Ratna propaganda RTS-a nastavila se i poslije rata ne doprinoseći ni istini, ni pomirenju.
Mene kao evropsku filmsku autoricu ova televizija profesionalno ni malo ne zanima, ali me zanima kao građanku BIH.
Simbolički, rat će biti gotov kada javni servis RTS-a prestane biti u službi ratno-huškačke propagande. Građani Srbije, a posebno mladi ljudi, koji zahvaljujući RTS-u pojma nemaju o tome šta se događalo, treba da znaju za zločine sa kojima oni nemaju ništa jer se nisu tada ni rodili.
Zločinci koji su to počinili kriju se iza njih i nastoje da ono što su radili pretvore u kolektivnu krivicu. RTS im u tome pomaže. Mladi treba da znaju istinu kako bi prestali slaviti zločince koji ih drže kao taoce i treba da grade put zajedničke budućnosti kako ne bi došlo do novog rata.
Preduslovi za to su istina i empatija.
Smatram da igrani film Quo vadis, Aida? može otvoriti put boljem razumijevanju i većoj empatiji među ljudima. Nadam se da je nakon trideset godina od početka rata došlo vrijeme za to. Ili nije?, navodi se u saopštenju Jasmile Žbanić.
