ENZa razliku od prethodnih – glupljoj, jer previđa ranije demantije, čak i pravosnažne presude po tužbama koje sam pokretao povodom sličnih neistina.
Najnovija laž plasirana je ovog puta preko navodnog Centra za istraživačko novinarstvo sa sjedištem u SAD. Stvarni autori, međutim, nijesu na onoj nego na ovoj obali Atlantika. To su „lokalni“ i „regionalni“ istraživači koji već u početku teksta navode kao krucijalni argument izjave članova lokalnih NVO, opozicionih partija i novinara – grupe stalnih, uzaludnih lovaca na „moje enormno bogatstvo“.
Otkuda ovakva ostrašćenost u ponavljanju gluposti i dokazivanju nedokazivog iz ove političke grupacije zaodjenute plaštom nezavisnih novinara i nevladinog sektora – da sam,dakle, tokom svog (očito, za neke iritirajuće dugog) političkog vijeka radio nezakonito i na štetu države?
Ne vjerujem da je njihova inspiracija u ideološkoj i političkoj ravni, nego kao i obično u sitno-šićardžijskim interesima koji „renomirane istraživače“ i prenosioce opredjeljuju da javnosti plasiraju osvjedočene laži.
Zato im nudim unosniji aranžman da ih poštedim dodvoravanja naručiocima: neka pronađu to „moje blago“ i predoče ga javnosti. Učiniće i meni i sebi.Prvo, red je da i ja kao „vlasnik“ konačno vidim neku korist od tih silnih miliona. Drugo, spreman sam da „poštenoga nalazača“ bogato nagradim.
Uz ostale koristi, to može pomoći da se ovi i njima slični „istraživači“ poštede potrebe da za „male pare“ obmanjuju javnost i kompromituju profesiju kojom se bave.
Iako mi je već dosadilo da ponavljam, zbog poštovanja javnosti kojoj su ove obmane namijenjene, još jednom saopštavam: do kraja 2006.godine jedina moja djelatnost bila je vezana za državne funkcije koje sam obavljao i za koje je precizno državnim aktom određena plata.
Od kraja 2006. do početka marta 2008. javno i zakonito sam se bavio privatnim biznisom, razumije se uspješno, i naravno platio porez državi.
Od marta 2008. do danas, opet se bavim državnim poslovima. Moji ranije pokrenuti biznisi su zaustavljeni i sve promjene koje su se u tom periodu događale vezane su za redovno izmirivanje poreskih obaveza.
To je jedina istina o bogatstvu Mila Đukanovića.
Svjestan sam da ću, dokle god se bavim uspješno politikom, ili privatnim biznisom, svejedno – biti meta neuspješnih. Savjetujem im da razloge neuspjeha potraže u sebi. Domaćim dežurnim, ostrašćenim nezadovoljnicima, koji podršku traže na strani, poručujem: neka se odvaže i formiraju političku stranku i na jedini demokratski način probaju da se domognu vlasti. Skrivanje iza „istraživača“, raznih internet sajtova, nevladinih grupa itd. ne samo da se pokazalo kao pucanj u prazno, već ni namjanje nije – čojski.
A u Crnoj Gori se dobro zna značenje te riječi.
Milo Đukanović
