Balkanski kolajder

Nije nezanimljivo to što
je prvi političar koji je dotrčao na B92, posle serije teških pretnji novinarki
te kuće Brankici Stanković, bio upravo tvorac skandaloznog Zakona o
informisanju Nebojša Bradić, propisa koji autorka „Insajdera“ svesno krši u
svakom drugom kadru svoje emisije. Jer Brankica je novinar, a zakon je
bezobrazno glupav. Napravljen da preti, a ne da se primenjuje. Zbog čega svaki
budući kontakt Bradića sa sedmom silom valja dočekati kao novu bezobzirnu
provokaciju, sve dok ZOI ne bude promenjen, a ministar se javno ne izvini svim
srpskim novinarima.

Što se tiče Brankice,
nadam se da su MUP i BIA svesni da je njena bezbednost mera većine stvari u
Srbiji danas. Mera srpske udaljenosti od Istanbula ili Beča. I da ih ne treba
podsećati šta im je posao.
Kao bezobzirna provokacija može se okarakterisati i nastup zagovornika kosovske
nezavisnosti pred MSP-om, pošto su skoro svi njihovi argumenti stali u nekoliko
političkih stavova, mnogo priličnijih kakvim lokalnim izborima nego krovnoj
svetskoj pravnoj instituciji. U toj stvari se, ipak, ne bi trebalo previše
brinuti, jer je ta provokacija ispucana u Kinu, Rusiju, Argentinu, Španiju i
još nešto malo država kojima je stalo do svetskog pravnog poretka. 

I predsednici Albanije,
Hrvatske, Crne Gore i Makedonije bi ovih dana da provociraju. Oni će se, kako
piše „Koha ditore“, 7. juna, na Božić po Julijanskom kalendaru dakle, okupiti u
Prizrenu i popiju koju. Za pokoj duše cara Lazara, verovatno. Taj Prizren se,
ako je verovati Povelji UN i važećoj rezoluciji 1244 SB, i dalje nalazi u
Republici Srbiji. Zero Killed, pomenute države ne priznaju pomenute povelju i
rezoluciju, ali nije li stanovništvo u Makedoniji i Crnoj Gori, barem većinski
pravoslavno, ako već ne i prijateljski nastrojeno prema Srbima? Nije li
primerenije provesti ovaj porodični praznik kod kuće, umesto vadeći buzdovan na
Srbe?

Tu, međutim, ima i deo
priče koji kaže da su vrhovni srpski funkcioneri u poslednje vreme puni priča o
regionalnom liderstvu naše zemlje?! Na toj se stvari jedino može teško raditi,
ali se posle devedesetih o njoj jedno vreme svakako mora ćutati. Kada već
pričamo o provokacijama… Ne nabijaju se baš tako otvoreno komšijama na nos
specijalni odnosi sa Rusijom, Kinom, Italijom… Može to i pametnije.

Autor: MILAN GRUJIĆ

Tagovi

Povezani tekstovi