Brojke su i strašnije

Suštinski, ako bi se primenili kriterijumi drugačiji od onih kojima se rukovodio CPJ, broj bi bio i veći – naime u ovoj organizaciji nisu uzeli u obzir 16 radnika RTS koji su poginuli prilikom bombardovanja ove kuće, navodeći za to sledeće obrazloženje: „CPJ štiti sve novinare bez obzira na stavove koje izražavaju i primenjuje veoma široku definiciju novinara. To uključuje i državne i privatne medije. Ali u situaciji kad državni emiter postane integralni deo kampanje etničkog čišćenja, kao što je bila RTS tokom decenije nacionalističkih ratova na Balkanu, to izlazi iz okvira ekstremno široke definicije novinarstva koju primenjujemo. Stoga nismo uključili imena zaposlenih u RTS na našu listu novinara ubijenih tokom godine“.
No, i bez toga lista je široka. Na njoj su svakako i imena Slavka Ćuruvije, Milana Pantića i Duška Jovanovića.
Potom, među žrtvama je i troje kineskih novinara ubijenih prilikom bombardovanja zgrade kineske ambasade: Shao Yunhuan, iz novinske agencije Xinhua, Xu Xinghu i Zhu Ying, iz dnevnika Guangming.
U isto vreme stradalo je i dvoje nemačkih novinara – Volker Kraemer i Gabriel Gruener iz Stema i njihov prevodilac Šenol Alit koje je nepoznati naoružani napadač ubio 13. juna 1999. u blizini Dulja, na Kosovu.
Šefki Popova, novinar Rilindije ubijen je na Kosovu 10. septembra 2000. u Vučitrnu, a u oktobru 2001. na Kosovu je stradao Bekim Kastrati, novinar dnevnika Bota Sot u blizini sela Lauša. Kerem Lawton, novinar Associated Press Television News ubijen je 29. marta 2001. u Kriveniku na Kosovu kada je projektil udario u njegov automobil tokom mini ofanzive makedonske vojske protiv Albanaca. Broj navedenih žrtava prevazilazi deset, koliko je navedeno u izveštaju CPJ i to stoga što su prilikom kreiranja zbirne informacije u obzir uzimani samo slučajevi u kojima je potvrđeno da su ubistva bila u direktnoj vezi s novinarskim angažmanom.


N. B.

Tagovi

Povezani tekstovi