(Dez)informatori javnosti

Međutim, u Informatoru Narodne skupštine Srbije, jedan od retkih
podataka koji je tačan jeste onaj koji se tiče plata, ali samo
poslaničkih i samo zato što one nisu korigovane skoro četiri godine,
pošto je ovaj dokument poslednji put ažuriran u aprilu prošle godine.
Skupština Srbije objavila je, među prvima, svoj informator i bio je
odličan. Sadržao je sve podatke, naročito su detaljni i precizni bili
baš finansijski, dakle oni koji su i najtraženiji, ne samo od
parlamenta, već i od drugih državnih organa. U svakom trenutku se moglo
videti s koliko novca Skupština raspolaže, koliko je i na šta, po
kvartalima, potrošila. Ali, tako je bilo do prošle godine, kada se na
ažuriranje „zaboravilo”. Nešto malo ranije i u vladi su postali
„zaboravni”, pa je poslednje ažuriranje njenog informatora obavljeno u
januaru prošle godine. U ministarstvima su ažurniji, ali u tim posebnim
informatorima nećete videti kolike su plate premijera, potpredsednika i
ministara, to piše u vladinom informatoru, baš kao što se samo tu mogu
naći i troškovi premijerovog i kabineta potpredsednika. Ni u drugim
državnim organima nije mnogo bolja situacija.
Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja, kaže da
postoji zakon i uputstvo koje je on, na osnovu zakonskih ovlašćenja,
dao o ažuriranju podataka, ali se „veliki broj onih na koje se zakon
odnosi, toga ne pridržavaju.” On ističe da je „bolje nemati informator,
jer onda ljudi zovu i traže informacije, a kad postoji vi se pouzdate u
njegove podatke, a oni neažurirani po godinu dana.” Dakle, kaže Šabić,
to je potpuno bezvredno kad je neažurno. Poverenik, kako kaže, nema ni
faktičku ni pravnu moć da nekoga natera da bude ažuran. „Nikad nisam
imao asistenciju vlade za te napore, a više puta sam joj ukazivao na
problem. Kad ’šetate’ po tim informatorima to je da se konsternirate,
jer oni sadrže i kontradiktorne podatke, posebno one koji se tiču
finansija za koje su novinari i javnost najzainteresovaniji. Meni, po
zakonu, pripada plata kolika i sudiji Vrhovnog suda Srbije, a ja sam,
na primer, mogao da vidim prema objavljenim podacima da imam manju
platu od sudije, ali zato veću od premijera i predsednika Republike –
potpuni košmar. Paradoks je da sve to imamo, dok slušamo priču o
elektronskoj upravi, pa najavu bitno promenjenog odnosa vlasti prema
građanima i medijima…”
Najviše razloga za ljutnju, što se tiče neažurnosti skupštinskog
informatora, imaju poslanici, najnapadaniji i najkritikovaniji zato što
„ništa ne rade, a primaju ogromne plate.” Da je informator ažuriran,
svako bi mogao da vidi da, na primer, poslanici imaju manje plate od
sekretara Narodne skupštine – poslanička plata iznosi 75.883 dinara, a
sekretarova je nešto viša od 90.000. U informatoru, međutim, piše da je
sekretarova plata 72.011 dinara. Da podsetimo, poslanici su, kao i
članovi vlade i imenovana i zaposlena lica u parlamentu, imali
mogućnost da povećaju plate, ali oni su uredno u poslednje tri i po
godine sve povišice za sebe odbijali, ali su glasali za sva povećanja
plata zaposlenima u parlamentu.
Skupština Vojvodine je uredno objavila Informator za saziv 2008-2012.
godine, što je za svaku pohvalu, a prema tamo navedenim podacima,
isplativije je biti poslanik u vojvođanskom parlamentu, pošto je tamo
plata 73.299 dinara, ali uz poslanički dodatak ona stigne do 110.000
dinara. Poslanik u srpskom parlamentu, sa poslaničkim dodatkom, mesečno
primi 105.000. I predsednik Skupštine Vojvodine sa čistom mesečnom
platom od 128.274 dinara je na dobitku u odnosu na predsednika Narodne
skupštine Srbije sa 105.884. dinara. Možda ovi podaci svedoče zašto je
Slavica Đukić-Dejanović odlučila da ne bude „na plati” u parlamentu.
Veljko Odalović, sekretar Narodne skupštine Srbije, koji je
svojevremeno i sam bio poslanik u Skupštini SCG, gde su, usput, za
mnogo manji rad poslanici dobijali mnogo veće plate od kolega iz
srpskog parlamenta, kaže za „Politiku” da je već uočio problem
skupštinskog informatora. On dodaje da je na sastanku sa ljudima koji
će se ovim poslom baviti, rekao da u informatoru sve informacije moraju
biti tačne i „sveže”, „nije to lak posao i neću da obećavam nikakav rok
u kome će biti urađen, ali obećavam da će biti u najkraćem periodu.”

Tagovi

Povezani tekstovi