Nezavisni mediji u Preševskoj dolini

Između čekića i nakovnja

Foto: Driton Salihu
Foto: Driton Salihu

Malo tržište daje malo prihoda od reklama, a nema ni novca od medijskih konkursa – to su okolnosti koje vode ka zatvaranju nezavisnih medija na albanskom jeziku u Srbiji

 

Teško. Pogoršanje. Možda bi se tako moglo definisati trenutno stanje medija na albanskom jeziku u Preševu, Bujanovcu i Medveđi.

 

Danas u Preševu i Bujanovcu rade četiri privatne televizije. Po dve u Preševu i Bujanovcu, dve radio stanice i mnogo internet portala, čiji se broj ne zna, jer se, kao i svuda, neki aktiviraju samo po potrebi, pa čak i pre lokalnih izbora. Lokalni javni opštinski mediji skoro da i ne postoje, zbog njihove (ne)privatizacije. Finansijska stabilnost ostaje među glavnim problemima medija. Kao svuda, što bi drugi rekli. Ali u Preševu i Bujanovcu i zbog najdublje ekonomske nerazvijenosti, ali i nekih diskriminatornih pristupa javnim sredstvima, bilo od strane lokalne samouprave Preševa, bilo iz Ministarstva informisanja i drugih republičkih fondova.

 

MEDIJI NA IZDISAJU

 

Dakle, mediji na albanskom jeziku u Preševu i Bujanovcu imaju manje mogućnosti na privatnom tržištu i manji pristup javnim fondovima. Reklame za televiziju su često minimalne, dok internet portali ne koriste Jutjub ili druge profitabilne platforme, pošto je vidljivost i publika za lokalne medije mala. Sa malom populacijom koja trenutno živi, Preševo i Bujanovac ostaju malo i nepovoljno tržište. Mala tržišta stvaraju mnoge poteškoće u konsolidaciji medijskog poslovanja, jer je cena proizvoda ovih medija skoro ista kao ona koja se proizvodi u medijima koji rade za velika tržišta, dok je profit znatno manji.

 

Jeton Ismaili, novinar iz Bujanovca, sa preko 25 godina iskustva, vlasnik portala FolOnline i dopisnik mnogih regionalnih medija, kaže da je medijska situacija u Preševskoj dolini veoma teška.

 

„Situacija naših medija je veoma teška, posebno u finansijskom aspektu. Na ovogodišnjim konkursima preko 90 odsto lokalnih medija odbijeno je od Ministarstva informisanja, dok opština Preševo godinama ne raspisuje konkurse, a opština Bujanovac samo deli simbolične iznose. Ove činjenice su uticale da imamo skoro samo medije na papiru, a nemamo ni kvalitetne medijske sadržaje. Nalazeći se u potpuno ekonomski zaostalom okruženju ovdašnji mediji smatraju da je potpuno nemoguće da postoje. Drugi argument je nedostatak kadrova. Masovno širenje društvenih mreža je uticalo da se preko njih obraćaju čak i lokalni političari, gotovo potpuno ignorišući medije. Drugi važan element je bezbednost novinara, a kao i u drugim delovima zemlje, gotovo da i ne postoji”, rekao je Jeton Ismaili za Dosije.

 

KRPLJENJE RUPA

 

Deo lokalnih medija finansira se iz budžeta opštine. koja svoj mali budžet raspodeljuje medijima putem godišnjih konkursa, gde elektronski mediji, odnosno televizije uzimaju najveći deo tog malog budžeta, dok portali uzimaju ostatak.

 

Opština Bujanovac raspisuje konkurse svake godine i nikada nije izostao godišnji konkurs posvećen medijima. Dok poslednjih godina opština Preševo nije raspisivala konkurs za finansiranje medija iz Preševa i Bujanovca pa preševski mediji moraju da konkurišu u Bujanovcu.

 

S druge strane, opština Bujanovac nije značajno povećala ili poboljšala budžet za informisanje, uprkos izuzetno maloj “infuziji” koju daje lokalnim medijima.

 

„Mediji u opštini Preševo u poslednje dve godine u pogledu materijalne egzistencije, finansijske podrške iz budžeta opštine su na nuli. Tokom dve decenije rada medija u opštini Preševo, prvi put se dešava da lokalna samouprava ne raspiše konkurs za finansiranje medija. I pored pokušaja medijskih čelnika i novinara da izvrše pritisak i shvate razlog predsednika opštine, do danas nemamo zvanični odgovor. Sa profesionalne tačke gledišta, cenimo da takvi lideri uvek traže saveze sa medijima. Podvrgnuti ih u ekstremima u pogledu servilnosti i poslušnosti uz nadoknadu sredstava iz budžeta poreskih obveznika”, objašnjava Ardita Behluli, bivša novinarka Televizija Preševa, a danas glavni urednik portala Blic Preševa.

 

Čak i iz Ministarstva informisanja i telekomunikacija, malo je medija čiji projekti su finansirani, a neki od njih nisu ni konkurisali iz raznih, pa i birokratskih razloga.

 

I Ardita Saćipi, vlasnica Preševske televizije, ima slične probleme kao prethodni sagovornici. Prema njenim rečima, trenutno televizija nema prihode. „Nemamo nikakvo finansiranje. Sami plaćamo sve poreze sa malim budžetom”, kaže Ardita Saćipi.

 

„Tržište oglašavanja se smanjilo. Imamo više reklama za naše poslovne praznike i za praznike na kraju godine, ali one nisu dovoljne za održivo finansiranje“, dodaje ona.

 

AD HOC MEDIJI ZA POLITIČKE POTREBE

 

Proliferacija privremenih medija je takođe bila strategija različitih krugova moći. U stvari, često u njihovom subvencionisanju nisu namerno uspostavljeni konkurentski kriterijumi za njihovu dugovečnost, kredibilitet i profesionalizam. Ovo je suprotno pravilima i standardima. Dakle, Preševo i Bujanovac nisu pošteđeni ovih politika koje su samo produbile nekonkurentnost i degradirale slobodu informisanja i izražavanja.

 

Mediji koji se aktiviraju pred izbornu kampanju su ili oni koji “hvale” vlast za sadašnji mandat za obavljeni posao, ili je vlast na udaru opozicije. Ovi mediji, kojih je mali broj, svoje vesti distribuiraju putem društvenih mreža, uz plaćanje „sponsored“, kako bi imali što više publike i čitalaca. Ne zna se ko stoji iza njih, ko piše te tekstove, njihova funkcija je da budu aktivni samo za izbore i nisu registrovani u registru medija.

 

U današnje vreme, svako može da otvori jedan portal ili jedan „fake page“ na Fejsbuku. Pretpostavlja se da ih finansiraju političke partije.

 

Dakle, doprinos nezavisnih državnih i međunarodnih institucija koje se bave pitanjem medija danas je skoro isto toliko neophodan kao i 2001. i 2002. godine, kada je u ovim krajevima omogućen oporavak i razvoj medija na jeziku albanske nacionalne manjine.

 

Tagovi

Povezani tekstovi