Kineska cenzura i propaganda podupiru rusku verziju rata u Ukrajini

Kineski Narodni dnevnik, službeni list Komunističke partije, objavio je video 9. marta na Veibuu (Weibo), popularnoj kineskoj platformi za društvene medije, na kojem se vidi kako Rusija pruža humanitarnu pomoć Ukrajincima izvan Harkiva, ukrajinskog grada blizu ruske granice koji se suočio s artiljerijskim i raketnim napadima od invazije Moskve 24. februara. Video je imao više od tri miliona pregleda.

U međuvremenu, moskovski dopisnik kineske televizije Feniks TV objavio je izvještaje dok je bio s ruskim vojnicima Mariupolja, strateškog lučkog grada koji je poprište žestokih borbi. U nedavnom snimku on razgovara s vojnicima o njihovom stalnom napredovanju i razgovara s civilima koji navodno pozdravljaju prisutnost ruskih snaga.

Interesting, Chinese media embedded with Russian troops. pic.twitter.com/kXksZt9Z9c

— OSINTtechnical (@Osinttechnical) March 8, 2022

Od početka rata u Ukrajini, strogo kontrolisani kineski mediji i strogo cenzurisani internet pružali su sve iskrivljenije izvještaje, izostavljajući detalje o civilnim žrtvama i široko rasprostranjenoj međunarodnoj osudi Moskve, istovremeno citirajući ruske mreže koje podržava država i emitujući stavove ruskih zvaničnika – bez provjere ili oponiranja – svojoj domaćoj publici.

Dok Peking diplomatski provlači iglu i nastoji pružiti dovoljno prostora sebi i svojim bliskim vezama s Kremljom koji suočen sa sve većim međunarodnim pritiskom zbog njegove invazije na Ukrajinu, kineski državni mediji i glasni zvaničnici sve se više približavaju moskovskom iskrivljenom narativu o ratu – provlačeći čak teorije zavjere protiv Ukrajine i Zapada u tom procesu.

„Američke biolaboratorije u Ukrajini zaista su nedavno privukle mnogo pažnje“, rekao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Žao Lijian 8. marta, ponavljajući teoriju zavjere koju redovno spominju ruski mediji i onlajn nalozi za koju neki zapadni zvaničnici navode da bi mogla biti dio napora Kremlja da opravda svoju invaziju izjavama da Ukrajina radi na biološkom ili nuklearnom oružju.

„Svi opasni patogeni u Ukrajini moraju biti pohranjeni u tim laboratorijama, a sve istraživačke aktivnosti vodi američka strana“, dodao je Žao, ne pružajući dokaze koji potkrepljuju tu tvrdnju. Američki i ukrajinski zvaničnici kažu da su optužbe neosnovane.

Kina, Rusija i rat u Ukrajini

Teorija o biolaboratorijama bila je glavni oslonac ruskih državnih medija – pa čak i naloga nekih ambasada na društvenim mrežama – s nedavnim izvještajem časopisa Forin polisija (Foreign Policy) u kojem se ističe kako se teorija učvrstila među američkim ekstremno desnim internetskim mrežama i proširila na druge zemlje.

To također nije prvi put da je spominju kineski zvaničnici, a glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Hua Čunjing prva je iznijela tvrdnju o biolaboratorijama u Ukrajini tokom konferencije za novinare u maju 2021.

Kineske diplomate također su često ukazivali na Fort Detrik (Detrick) – američki vojni objekat u Marilendu za koji je Sovjetski Savez lažno tvrdio da je 1980-ih bio izvor virusa koji uzrokuje AIDS i da je često bio meta ruskih dezinformacija – kako bi odvratili pitanja kada su ih pitali o porijeklu COVID-19.

Međutim, tajming i ponovno pokretanje teorije mogli bi biti dio šire strategije, a britansko ministarstvo odbrane je 8. marta na Tviteru (Twitter) objavilo da, iako su neosnovane tvrdnje dugotrajne (Ukrajina je saopštila da nema takvih objekata), one se „trenutno vjerovatno pojačavaju kao dio retrospektivnog opravdanja za invaziju Rusije na Ukrajinu.“

Priča o biolaboratoriji također se uklapa s rastućim trendom približavanja kineskih i ruskih izvora koji se ubrzao nakon početka rata u Ukrajini, s lažnim i obmanjujućim pričama koje ponavljaju kineski mediji i pritom dobivaju stotine miliona pregleda na Veibuu.

Tokom rata, kineski mediji su pomogli u širenju sumnjivih rusko-državnih narativa o ukrajinskim snagama koje koriste civile kao živi štit, dok su također govorili da ruska vojska ide samo na druge vojne ciljeve, uprkos granatiranju desetina stambenih blokova i drugih civilnih objekata.

Kineske mreže također su uvećale i širile ruske dezinformacije, kao na primjer kada je kineska državna televizija CCTV citirala lažne tvrdnje ruskih zvaničnika da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pobjegao iz glavnog grada, ili kada je Global tajms (Global Times) koji podržava država, navodeći rusku državnu mrežu RT kao svoj jedini izvor, izvijestio da su se mnogi ukrajinski vojnici predali prvog dana invazije.

Sve ukupno, ovo naglašava drugačiju verziju rata koju gledaoci i korisnici interneta vide u Kini u poređenju s većinom svijeta i kako su kineske vlasti dopuštale propagandnim mrežama Kremlja da oblikuju percepciju javnosti o ratu uz malo ograničenja.

Na primjer, Sputnjik, koji ima podršku Kremlja, ima preko 11,6 milona pratilaca na Veibuu, a druge ruske kuće također imaju velike i angažovane sljedbenike unutar Kine, gdje je pristup mnogim drugim stranim medijima i glavnim informativnim stranicama blokiran ili ograničen.

To je pridonijelo tome da se ruske tvrdnje o tome da su ukrajinski zvaničnici ekstremisti i neonacisti redovno spominju na internetu, a također ih preuzimaju i mediji na kineskom jeziku, koji često spominju bataljon Azov – marginalnu jedinicu ukrajinske nacionalne garde poznatu po tome što u svojim redovima ima simpatizere neonacista – i pokazuju je kao predstavnika šireg ukrajinskog društva.

Više od cenzure

Kontrola svih kineskih medija od strane Komunističke partije i intenzivna cenzura interneta otežavaju procjenu javnog mnijenja, dok sveprisutna cenzura također znači da proruski sentiment na internetu u Kini vjerovatno nije reprezentativan za zemlju u cjelini.

Međutim, vrste sadržaja koje su dopuštene na internetu ili koje objavljuju državni mediji pokazuju šta kineske vlasti žele da njihova populacija od 1,4 milijarde ljudi misli.

Kineska vlada nije osudila niti odobrila ruski rat u Ukrajini i čak se suzdržala da ga nazove „invazijom“. Oba izraza suosjećanja s Ukrajinom i podrške Rusiji pojavljuju se na internetu i na društvenim mrežama, ali kritika Moskve se redovno cenzuriše, piše Čajna didžital tajms (China Digital Times), grupa koja prati kinesku cenzuru i onlajn diskusiju na kalifornijskom Univerzitetu Berkli (University of California, Berkeley).

Kineski predsjednik Si Đinping (Xi Jinping) i njegov ruski kolega Vladimir Putin zbližili su se posljednjih godina i najavili novu eru u svojim vezama tokom zajedničkog sastanka u Pekingu 4. februara.

Dok je ruska invazija na Ukrajinu dovela do toga da se Peking nespretno diplomatski distancira od Kremlja, zajedničke poruke državnih medija obje zemlje pokazuju da su veze još uvijek netaknute i da bi mogle rasti u informacijskom prostoru, području za koje mnogi stručnjaci kažu da se saradnja razvija posljednjih godina.

Si i Putin su tokom proteklih godina potpisali niz sporazuma o medijskoj saradnji i održavaju kinesko-ruski medijski forum svake godine od 2015.

U decembarskom izvještaju Centra za analizu evropskih politika (CEPA) utvrđeno je da su i Kina i Rusija imale centralnu ulogu u širenju dezinformacija i propagande povezanih s COVID-om tokom pandemije. Međutim, izvještaj nije pronašao jasne dokaze o direktnoj saradnji Pekinga i Moskve i umjesto toga napominje da su oni „pozajmljivali i pojačavali međusobne kampanje“.

Slično tome, junski izvještaj Moskovskog centra Karnegi (Carnegie Moscow Center) pokazao je da, iako državni mediji i zvaničnici obje zemlje često ponavljaju slične stavove i narative o svjetskim događajima, to je uglavnom zbog toga što Peking i Moskva dijele „strateške ciljeve“ u globalnim poslovima.

„Kinesko i rusko ponašanje na internetu uglavnom je rezultat pažljivog, ali nezavisnog proučavanja i kreativnih adaptacija alata Kremlja od strane kineskih aktera, a ne izraz aktivne, stalne saradnje dviju vlada“, navodi se u izvještaju.