Lošim porukama političari ohrabruju napadače na novinare

Novinarka redakcije “ Antena M”  još je jedan primjer koji pokazuje da meta napada nisu isključivo novinarke koje se bave istraživačkim temama o organizovanom kriminalu i korupciji, već i oni koje izvještavaju o političkim prilikama i dešavanjima u Crnoj Gori. Ona se prisjeća incidenta do kog je došlo uoči lokalnih izbora u Mojkovcu koji su održani krajem prethodne godine.

Tih dana u prostorijama lokalnog MUP-a predstavnici dijela političkih partija blokirali su prijave prebivališta, da bi, kako su objašnjavali, na taj način spriječili upisivanje birača koji nisu iz Mojkovca.

–Uputila sam se ka zgradi MUP-a, kako bih uzela izjave od učesnika blokade i zabilježila fotografije. Prilikom ulaska u zgradu zatekla sam raspravu lidera jedne političke partije i nepoznatog muškarca. Uključila sam kameru telefona i počela da snimam svađu, koja se vodila upravo zbog pomenute blokade – objašnjava Nikoleta.

U tom momentu je nepoznati muškarac povišenim tonom pitao ko je ona, nakon čega se Nikoleta predstavila i pokazala novinarsku legitimaciju. Iako  napadači na novinare najčešće tvrde da nisu znali da je riječ o novinaru ili novinarki, taj argument se u Nikoletinom slučaju nije mogao koristiti.

To što je imala novinarsku legitimaciju Nikoleti ipak nije pomoglo.  Naprotiv…

–Prekinula sam snimanje, a muškarac je krenuo ka meni glasno zahtijevajući da mu predam telefon i izbrišem snimak. Između nas je stao jedan od predstavnika političkih partija, koji ga je spriječio da dođe do mene i očigledno pokuša da mi otme telefon. Prisutno je bilo još nekoliko osoba, koje su se uključile u raspravu sa njim, što je izazvalo opštu pometnju i svađu. Svjesna da su u gradu bile već isuviše podignute tenzije, pokušala sam da smirim situaciju, što se ubrzo i dogodilo – opisuje novinarka.

Povodom ovog događaja Nikoleta je dala izjavu u policiji. U međuvremenu je saznala i identitet osobe koja je učestvovala u incidentu.

Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, koje je nadležno i za opštinu Mojkovac, opravdanje za nepokretanje postupka bila je činjenica da se prilikom obavještenja koja je dala policiji novinarka izjasnila da ne želi da podnosi bilo kakvu prijavu. Nakon toga je, kako su objasnili iz osnovnog državnog tužilaštva, državni tužilac “našao da uslijed odustajanja novinarke od podnošenja prijave, nema ni elemenata prekršaja”.

Nikoleta objašnjava zbog čega je odustala od pokretanja prekršajnog ili  privatnog gonjenja zbog preživljenog napada.

–Situacija u Mojkovcu tih dana je bila prilično tenzična, i u tom momentu sam shvatila da su ponašanje ovog muškaraca i njegova reakcija isprovocirani prethodnom raspravom sa pristunima. Ispostavilo se da je riječ o osobi koja poznaje moje roditelje, te se u telefonskom razgovoru izvinio mom ocu za događaj- objašnjava ona.

Priznaje ipak da, sa ove vremenske distance, nije sigurna da je njen postupak bio ispravan.

–Nikakvo opravdanje za takav događaj ne bi smjelo da postoji, te ovim putem ohrabrujem sve novinare i novinarke da ne opraštaju, već da prijave, jer je očigledno da je prijavljivanje jedini način da se takvim događajima stane na kraj- smatra Nikoleta.

Ističe da je u njenom slučaju policija bila ažurna, te da su u kratkom roku reagovali, tako da se napadač ubrzo našao u prostorijama Centra bezbjednosti kako bi bio saslušan.

–Odmah sam bila pozvana kako bih dala izjavu te eventualno pokrenula postupak. Generalno mislim da policija radi na rasvjetljavanju ovakvih događaja, ali da zastoj potom bude u tužilaštvu i sudu – smatra Nikoleta.

Za razliku od Nikoletinog slučaja koji je prijavljen policiji, činjenica je da sve novinarke ne prijavljuju napade nadležnim državnim organima. Nikoleta ni sama nije zadovoljna zbog objašnjenja koje ima za takve situacije.

–Nije rečenica koja bi trebalo da se čuje u jednoj državi koja teži evropskim vrijednostima i standardima, ali –  imam utisak da smo oguglali na sve to. Ako za jednu godinu (2021) u državi imate gotovo 30 slučajeva napada na novinare, na neki bizaran način nam to postaje svakodnevica, sa kojom se ne treba, naravno, miriti, ali u produženom trajanju to izaziva ravnodušnost i lijenjost. Ako sa tom lijenošću spojite i neefikasnost i sporost nadležnih organa, dobijete takvu situaciju da se napadi ne prijavljuju – objašnjava novinarka.

Nikoleta podsjeća da je opšte poznato da se sudski postupci u našoj državi često previše otegnu i budu iscrpljujući za stranke, a da na kraju kazne budu neadekvatne, te tako ostavljaju prostor da se slično ponovi. Zato vjeruje da zna šta treba da bude promijenjeno.

–Nedavno smo dobili izmijenjeni Krivični zakon kroz koji je pojačana krivično-pravna zaštita novinara, te se nadam da će imati efekta. Tužilaštvo i sudstvo moraju da budu efikasni, i da pokažu da zaštita novinara mora biti visoko na agendi prioriteta jednog demokratskog društva – ističe naša sagovornica.

Od 27 zabilježnih slučajeva incidenata i napada na novinare u 2021. godini, njih 20 je prijavljeno policiji ili je policija postupala po službenoj dužnosti. Sudski epilog je dobilo njih 10. U četiri predmeta donijete su osuđujuće presude.

Kazne se kreću od uslovne osude, kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca sa rokom provjeravanja u trajanju od 2 godine, do kazni zatvora u trajanju od 3, odnosno 10 mjeseci, kao i zabrana prilaska i obavezno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

Baš kao i mnoge njene kolege, Nikoleta smatra da je ambijent u kojem rade novinarke prilično loš te da su tenzije u državi podignute na svim poljima, a država ne radi ništa da novinarima olakša posao.

–Naprotiv, nedavno smo imali i izjavu vicepremijera, sada već i premijera, koji je prijetio kažnjavanjem medija i oduzimanjem licenci. To su prilično loše poruke, koje nekom mogu biti ohrabrenje za neke loše postupke prema novinarima. Ali premijer nije jedini, političari su generalno ti koji najčešće prozivaju medije i novinare i kreiraju loš ambijent. Mediji se suočavaju sa brojnim problemima, a prijetnje sankcionisanjem svakako nijesu način da se ti problemi riješe, što je vjerujem želja svih redakcija – zaključuje ona.

Jedno je sigurno, problemi se neće riješiti sami od sebe, pa ni problem na  koje ukazujemo i koju su predstavljeni u okviru projekta “ Stop nasilju nad novinarkama”. Svjedočenja naših koleginica možda bude samo još jedan u nizu pokazatelja da treba mijenjati odnos nadležnih organa prema slučajevima u kojima su žrtve novinarke i novinari.

Svetlana Đokić

Ivona Đokić

Ovaj tekst je dio projekta “Stop nasilju nad novinarkama” koji se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost NVU “Interakcija” i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

Projekat “Stop nasilju nad novinarkama” podržan je u okviru programa podrške „Safejournalists.net“.