EN
Kako je naglasio glavni tajnik PEC-a Blaise Lempen od toga broja najviše se odnosi na Indiju gdje je bilo 99 smrtnih slučajeva. Pored Indije najpogođeniji je Brazil gdje se bilježila jedna smrt dnevno.
„Nažalost, u zemljama u razvoju napredak u imunizaciji nije dovoljan da se pandemiju usporiti. Novinari su posebno izložena profesija koja je uvijek na prvoj crti bojišnice, u borbi protiv korona virus“, naveo je Lempen te je dodao da PEC pozdravlja činjenicu da su vlasti u nekim zemljama poduzele korake kako bi pomogle obiteljima iz preminulih novinara, čime će se bar malo odužiti i odati im priznanje za njihov rad na pružanju informacija tijekom pandemije.
PEC također pozdravlja odluke vlada država koje su novinare uvrstile u prioritetne skupine za imunizacija, čime se sprečavaju nove infekcije.
Stvarni broj žrtava sigurno je veći, jer uzrok smrti ponekad nije naveden, posebno u Africi, a u nekim zemljama nisu dostupne pouzdane informacije. Naime, statistika o broju umrlih novinari koji su podlegli virusu uvelike ovisi o medijskoj pokrivenosti.
Prema pregledu PEC-a, mediji u Indiji platili su najvišu cenu u borbi protiv virusa korone, s najmanje 246 smrtnih slučajeva od marta 2020. godine. Neki drugi izvori u Indiji izveštavaju o čak više od 400 smrtnih slučajeva, što uključuje i druge radnike u medijima, a mnoge je smrti u ruralnim područjima teško proveriti.
Brazil je na drugom mestu prema boju žrtava s 239 preminula novinara.
Slede: Peru (163). Meksiko (112), (65), Italija (58), Bangladeš (53), Ekvador (51), Sjedinjene Države (49), Iran (32). Argentina (30), Velika Britanija (30), Dominikanka Republika (27), Pakistan (27), Turska (27), Rusija (21), Venezuela (20), Nepal (19), Bolivija (18) i Panama (16), Egipat (15), Španjolska (15), Ukrajina (15), Honduras (12), Afganistan (9), Francuska (9), Nigerija (9), Južna Afrika (9), Gvatemala (8), Paragvaj (8), Nikaragva (7), Urugvaj( 6), Kenija (5), Kuba (4), Maroko (4), Kamerun (3), Indonezija (3), Filipini (3), Salvador (3), Švedska (3), Zimbabve (3) zatim s po 2 žrtve u svakoj zemlji: Alžir, Austrija, Belgija, Kanada, Čile, Kostarika, Gana, Gvajana, Kazahstan, Irak i Portugal.
Izvori kojima se služio PEC-a su nacionalna udruženja novinara, lokalni mediji i regija dopisnici PEC-a i društvenih mreža.
