EN
U onoj ovalnoj dvorani hotela Esplanade, oni koji nonšalantno nose tenisice na odijelo, sudjeluju na trodnevnoj “dinamičnoj” konferenciji i raspravljaju o budućnosti, razvoju novih medijskih formi. Dobro ozvučenje, blaga ljubčičasta rasvjeta, dok prigušeni zvukovi čaša prosecca i miris gambera u kremi od avokada dopiru iz predvorja, gdje sudionike čeka opušteno “umrežavanje”. Na programu, pod pokroviteljstvom HRT-a, je panel pod nazivom “Savezništva: udružite snage za jaču budućnost”. Tek koji kilometar južnije, na Prisavlju, realnost je sasvim drugačija. U zgradi B10 HRT-a, koja nije obnovljena od osamdesetih godina prošlog stoljeća, meke rasvjete nema ni u studiju Dnevnika, kao što uprava nema planova za udruživanje snaga za jaču budućnost. Uprava u budućnosti ne računa na snimatelja koji nakon 20 godina radi za plaću manju od 1000 eura, na novinare koji nakon 25 godina staža rade na početničkim bodovima ili šminkericu koja osam sati dnevno nema pravo na odmor i teško može dobaciti preko minimalne plaće. Svaki put kad Vlada povisi minimalac, u upravi HRT-a krizno stanje: opet moraju pronaći način da povećaju plaće za nekoliko stotina zaposlenih koji padaju ispod granice minimalne plaće. U isto vrijeme, outsourcing tehničkih usluga raste brzinom kojom raste očaj radnika koji usprkos bijednim uvjetima program održavaju na životu. Novinarstvo je davno otišlo s Prisavlja, a uređivačka politika i kadroviranje otjerali su većinu profesionalaca ili ih stjerali u nevidljive kutke programa. Kolegica Jagoda Bastalić ovih dana ponovno konkurira za jednu od novinarskih nagrada, a u isto vrijeme stiže poruka: “Daj pls prošeraj najavu za Labirint, super temu imamo, a termin emitiranja je u ponoć.”. Danas saznajem da HRT neće prenositi koncert Majstorskog ciklusa naših simfoničara, čini se da nema tko. Za mnoge pretplatnike i vjerne slušatelje Simfonijskog orkestra HRT-a, ova odluka predstavlja duboko razočaranje. U trenutku kada je kulturna ponuda ključna za očuvanje identiteta i zajedništva, uskraćivanje radijskog prijenosa može se doživjeti kao ozbiljan korak unazad.
Programu HRT-a nedostaje pluralizma, otvorenosti, istraživačkog novinarstva, daleko je od svoje misije i obveze javnog medijskog servisa. A sada je uslijedila druga faza: rasprodaja preostalih resursa. Dok ravnatelj i članovi ravnateljstva i javno priznaju da su plaće sramotno niske, da ne mogu zadržati ljude niti zaposliti nove, u pregovorima o materijalnim pravima pokazuju prijezir prema onima koji rade za ili oko minimalca. Prisavlje je potpuno podijeljen svijet. Vrlo mali dio je onakav kakvog javnost percipira: visoke plaće, dobre tenisice i malo posla. Većina zaposlenih pošteno radi svoj posao, nada se makar božićnom bonu (kojeg ,kako stvari stoje, neće dobiti) i jedva krpa kraj s krajem. Godinama takvo upravljanje HRT-om ima potpunu političku podršku u Runjaninovoj i Banskim dvorima. Takozvano Ministarstvo kulture i medija ne pokazuje nikakvo zanimanje za stanje u javnom medijskom servisu, niti za medije u cjelini. Pišem takozvano jer nedavni odlazak Jasne Vaniček-File iz Uprave za medije u Agenciju za elektroničke medije jasno pokazuje da su mediji tek riječ nadodana nazivu ministarstva, vjerojatno jer Europa to očekuje, ali stvarni interes, rad i neka smislena medijska politika zapravo ne postoji. Ministarstvo ostaje bez vodstva Odjela za medije u trenutku kada je nužno implementirati Europski akt o slobodi medija te u potpunosti reformirati medijsko zakonodavstvo. Podsjetit ću da je ministrica Obuljen Koržinek prije godinu i pol, nakon povlacenja onog skandaloznog prijedloga Zakona o medijima, najavila novi prijedlog do kraja kolovoza. Prošao je i drugi kolovoz, a prijedloga Zakona o medijima nema. Do kolovoza 2025. Vlada moja implementirati Europski akt o slobodi medija u nacionalno zakonodavstvo, što znaci promjenu svih medijskih zakona, a nema ni traga ni glasa da netko nešto radi po tom pitanju. Jedino što je ministrica najavila da će formirati radnu grupu. Formirati će radnu grupu! Europski akt o slobodi medija u članku 5 nalaže da se na nacionalnoj razini osigura stabilno financiranje i neovisan izbor upravljačkih tijela javnih medijskih servisa, što znaci da Vlada odmah mora mijenjati Zakon o HRT-u prema kojem se već godinama sva upravljačka i nadzorna tijela HRT-a biraju jednostavnom poitičkom većinom u Saboru. To je uostalom HDZ obećao već u dva predizborna programa, no vjerojatno se taj dokument negdje zagubio… u međuvremenu se kriza javnog medijskog servisa produbljuje. Rasprodaja resursa, loša kadrovska politika i nemogućnost zadržavanja profesionalaca dovode u pitanje dugoročnu misiju HRT-a i povjerenje javnosti. Dok radnici na Prisavlju lijepe plakate kojima pozivaju na dostojanstven rad i pregovaraju o golom preživljavanju, u Esplanadi se o budućnosti raspravlja uz avokado kremu i lagani prosecco. Dva svijeta, za jedan se vrijedno boriti, jer ti ljudi mogu i znaju napraviti dobar program, trebaju samo malo poštovanja i plaću da prežive mjesec.
Izvor: SNH
