EN
Kratkotalasna emitovanja radio programa igrala su važnu ulogu u ranim danima historije radija. S obzirom na kapacitet da se program radija emituje na velike udaljenosti koristeći kratke talase tokom Drugog svjetskog rata, korišten je kao sredstvo informisanja za internacionalnu publiku. Primjere tome nalazimo u prilogu Radija Slobodne Evrope u povodu 110 godina radio talasa autorice Biljane Jovićević koja je izdvojila Hitlerovu objavu rata Poljskoj koju je direktno emitovala radijska stanica CBS, kao i objavu britanskog premijera Winstona Churchilla od 7. maja 1945. godine kada je obraćajući se, ne samo građanima Velike Britanije nego i cijelom svijetu, objavio kraj Drugog svjetskog rata.
Prva kratkotalansa radio stanica na području Jugoslavije bila je Radio Beograd. Program za inozemstvo je pokrenut 1929. godine.
Veliki je broj naučnika koji su na svoj način doprinijeli razvoju radija, ali se dva imena izdvajaju kao pioniri ili „očevi radija“ – Guglielmo Marconi i Nikola Tesla. Na informacijskom sajtu za obrazovne sadržaje ThoughtCo, i njegovom dijelu u kojem se govori o tehničkom razvoju medija, navodi se da je James Clerk Maxwell, škotski fizičar, prvi put predvidio postojanje radio talasa 1860-ih. Njemački fizičar koji je prvi dokazao postojanje elektromagnetnih valova Heinrich Rudolf Hertz, dvadeset i šest godina poslije Maxwella, napravio je korak dalje i pokazao da se brze varijacije električne struje mogu projicirati u svemir u obliku radio talasa, slično svjetlosnim talasima i toplotnim valovima. Mahlon Loomis, izumitelj poznat po tome što je predložio bežičnu komunikaciju, napravio je još jedan korak unaprijed, a Marconi dokazao izvodljivosti radio komunikacije.
U emisiji Hrvatskog radija pod nazivom „Povijest četvrtkom“ na temu 90 godina hrvatskog radija u uvodu se kaže: „godina je 1897. Drugog prosinca. U Sjedinjenim Američkim Državama je Nikola Tesla prijavio patent o sistemu prijenosa bežične energije. Njegovim pronalaskom poslužio se Guglielmo Marconi i tako je izmišljen bežični telefon koji nije trebalo povezivati žicama. Glasove i šumove prenosili su valovi iz etera. U Pitsburugu (SAD) 1920. proradila je prva radio stanica u svijetu“.
Kontinuitet radija
U Leksikonu novinarstva, pod referencom „Radio u Jugoslaviji“, navodi se da je prva primjena radija na jugoslovenskom prostoru vezana za Crnu Goru sa Volujice, brda iznad Bara, odakle su 1904. godine prvi put emitovani radio-talasi na Balkanskom poluostrvu. Prva radio-emisija puštena je u rad 1926. godine u Zagrebu, iduće godine u Ljubljani, a već pomenute, 1929. godine u Beogradu.
Popularnost noviteta zvanog radio može se mjeriti statistikom.
U BiH je 1929. godine broj radio-prijemnika bio 7.545. U 1947. porastao je na 10.928. Statistika u Leksikonu se završava sa 1978. godinom kada je u BiH bilo 727.229 radijskih prijemnika. Referentne tačke u Leksionu su Srbija, Hrvatska, Slovenija, BiH, Makedonija i Crna Gora. Od svih pobrojnih tadašnjih republika (Leksikon je obavljen 1979. godine) a danas samostalnih država, Crna Gora je jedino imala manje radijskih prijemnika od BiH. Broj radio stanica nakon 1945. godine stalno je rastao. Krajem 1945. godine bilo ih je 12. U periodu 1950-1965. broj radija se popeo na 39, a za idućih deset godina na 190. Vremenom je televizija dobila prioritet nad zvukom.
Devedeset godina od završetka Marconijevog istraživanja na kratkim-radio talasima i njegovom znatiželjom da određen signal pošalje na daljinu, omogućila je nešto čije benefite i danas uživamo zanemarujući činjenicu na koji način taj signal dolazi do naših radio-prijemnika ili telefona.
Kontinuitet radija u BiH, bilo na FM ili AM talasima, traje još od 1929. U Monografiji Radija Sarajevo ostalo je zabilježeno da je 10. aprila 1945. godine u 16:00 sati Đorđe Lukić u eter izgovorio: „Smrt fašizmu, sloboda narodu. Ovdje slobodno Radio Sarajevo. Vršimo probne emisije i dajemo muziku sa ploča. Molimo drage slušaoce da nam jave kako nas čuju na telefon“.
Kada jednom, kao dijete, naučite da „u radiju žive mali ljudi“, onda nema potrebe da tražite druga objašnjenja nego da imaginirate svaki put kada slušate radio nekog čovjeka koji „živi“ u vašem radiju i obraća se samo vama zahvaljujući radoznalim ljudima poput Marconija i Tesle.
