Zlo i naopako

Rezolucija o genocidu u Srebrenici i čuvari zločinačkog nasleđa

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Rezolucija o genocidu u Srebrenici koju je donela Skupština Crne Gore izazvala je nekoliko manjih nervnih slomova u državnom vrhu Srbije, uobičajenu masovnu histeriju u tabloidima, te nove izlive beščašća, sramote i moralnog sunovraćivanja u ništavilo.

Rezolucija je banula u zao čas: još se klub ljubitelja ratnih zločina i genocida nije oporavio od pravosnažne presude Ratku Mladiću, kad im „srpska Sparta“ zabode nož u leđa. Javljajući se uživo sa mentalnog Bulevara Ratka Mladića, Aleksandar Vučić je poručio da je Crna Gora donela rezoluciju “protiv interesa Republike Srbije” koja stavlja “kolektivni žig na svakog pripadnika našeg naroda”.

 

Na vođine mudre reči nadovezao se verni Aleksandar Vulin tvrdnjom da Rezolucija o Srebrenici “srpski narod osuđuje za genocid”, što bi trebalo da srpske vlasti pokrene na konkretnu akciju: zabranu ulaska u zemlju poslanicima koji su glasali za Rezoluciju i tako se “ispisali iz Srba”.

 

TABLOIDNO ŽIGOSANJE

 

Ivica Dačić, kao pravi socijalista, pozvao je mitropolita Joanikija da se pozabavi političkom situacijom u Crnoj Gori, obrazlažući to rečima da je „Krivokapić došao na čelo Vlade jer je pokojni mitropolit Amfilohije tražio da on bude nosilac liste“.

 

Ruku na srce i Bibliju, vlast u Crnoj Gori jeste promenjena na talasu litijaškog pokreta, a Vlada je sastavljana u Ostrogu pod budnim Amfilohijevim okom, ali – što bi rekao crnogorski pesnik – „nije vino pošto pređe bješe“. Zadatu temu dodatno su razvili lojalni tabloidi, „Informer“, „Kurir“, „Srpski telegraf“, „Alo“, „Večernje novosti“ i slična pravna lica zadužena za dezinformisanje, manipulisanje i sluđivanje građanstva.

 

Kad su preveli poruku sa naprednjačkog na tabloidni jezik, dobili su mantru „Crnogorci nas proglasiše genocidnim narodom“. O tome su nas iscrpno obaveštavali na naslovnim stranama: “Crnogorska vlast osudila čitav srpski narod za “genocid”, “Srbima udarili žig genocidnih“, „Ustaška rezolucija o Srebrenici”, „Gori su i od ustaša: Đukanović, Krivokapić i Bečić osudili Srbiju i Srbe za genocid”.

 

FALSIFIKOVANJE TEKSTA REZOLUCIJE

 

Neki tabloidi, poput „Informera”, “Alo-a” i “Srpskog telegrafa” doneli su čak i tekst Rezolucije, odnosno “sedam tačaka crnogorske bruke”, pa se ispostavilo da je srpsko-crnogorski nesporazum matematičke prirode.

 

Rezolucija nema sedam, već osam tačaka, a tabloidi su, sasvim slučajno, izostavili treću tačku koja glasi: “Skupština Crne Gore osuđuje pokušaje pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački”.

 

Dakle, tekst Rezolucije je dijametralno suprotan onome za šta srpski vlastodršci i njihovi medijski telali optužuju Crnu Goru.

 

Otkud onda tolika halabuka, bes i mržnja? Srpski čuvari zločinačkog nasleđa ne mogu da oproste Crnoj Gori što je uopšte priznala genocid, te što je zabranila njegovo negiranje ili umanjivanje. Naprednjaci i njihovi sateliti uporno istrajavaju na istoj zločinačkoj politici čiji su akteri bili devedesetih, demonstrirajući sopstvenim primerom da je poricanje poslednja faza genocida.

 

GENOCID KAO „ČUDO I MILOST BOŽJA“

 

Svetovne pristalice genocidne politike i ideologije dobile su podršku i od duhovnih autoriteta. Najradikalniji je, na sopstveno iznenađenje, bio patrijarh Porfirije. On je rekao da su crnogorski zvaničnici donošenjem Rezolucije izneverili poverenje mitropolita Amfilohija, a samim tim „izneverili su i blagodat Božiju”, čime su se „stavili u službu sila ovoga sveta, koje postoje samo na polarizacijama”. Polarizaciju jesu izvršile sile ovog sveta, konkretno Miloševićev režim i Mladićeva vojska, pa su desetine hiljada nepodobnih ubijali i trpali u masovne grobnice.

 

Iz patrijarhovih reči proizlazi da je negiranje genocida delatnost koja se odvija po blagodati Božjoj. Veću blasfemiju teško bi bilo i zamisliti da nije episkopa Vasilija Kačavende koji je, dok je streljanje civila još trajalo, održao zahvalnicu Ratku Mladiću, a pad Srebrenice označio kao „čudo i milost Božju”.

 

Teško narodu koji ima ovakve duhovnike. Našim negatorima genocida nisu potrebne nikakve rezolucije, oni su sasvim zadovoljni onom – da citiram stihove Predraga Lucića – “Od hiljadu i nešto / Puta sedamsto i nešto / Piksela”. Naime, toliku rezoluciju ima snimak na kojem „Škorpioni“ streljaju šestoricu bošnjačkih dečaka kod Trnova.

 

Projekat Slobodni novinari – temelj profesionalnog izveštavanja se realizuje u okviru projekta „Civilno društvo za unapređenje pristupanja Srbije Evropskoj Uniji“ koji se sprovodi u saradnji sa Beogradskom otvorenom školom.

Tagovi

Povezani tekstovi