– Svi misle da nas neko podržava, pa da zato opstajemo toliko dugo. Istina je da su svi ljudi koji su okupljeni oko Betona volonteri i da sve ovo rade iz entuzijazma. Tako je i sa sajtom. Nena Đorđević je besplatno uradila naš prvi sajt. Ona je i programirala i njegovo novo izdanje, dok je dizajn uradio Lazar Bodrža – objasnio je Ilić i dodao da novi sajt sadrži sve brojeve Betona, tekstove po rubrikama, kao i popis saradnika.
Saša Ćirić podsetio je da je u međuvremenu, od prvog broja, objavljeno i nekoliko knjiga koje sadrže izbor tekstova iz Betona, poput „Srbija kao sprava“, „Antimemorandum-dum“ i „Vreme smrti i razonode“, kao i da je redakcija priredila izdanja „Iz Prištine s ljubavlju“ posvećeno albanskoj sceni i „Iz Beogradu s ljubavlju“ o mlađoj generaciji domaćih pripovedača.
– Beton je objavio i dvojezični broj na mađarskom i srpskom, temate o mađarskoj književnosti, savremenoj albanskoj književnosti, alternativnu književnu scenu u Makedoniji, savremenoj grčkoj literaturi… Takođe, sa evropskom mrežom knjiga Traduki objavljivali smo naše tekstove iz Betona na nemačkom jeziku – istako je Ćirić dodavši da Beton čine dodatak, knjige, tribine i neprofitna organizacija kao pravni subjekt. Govoreći o počecima Betona, Ilić je kazao da je smatrao da neće imati problema sa stvaraocima, budući da ima mnogo mladih ljudi koji rade po intstitutima za književnost.
– Mnogi od njih nisu mogli da objavljuju kod nas jer bi imali probleme na svojim radnim mestima i kod svojih mentora – istako je Ilić. Tomislav Marković je odgovarajući na pitanje da li je Beton nešto promenio na književnoj sceni i u društvu, istako da oni rade najviše što mogu, isključivo iz entuzijazma, ali da taj uticaj ne zavisi od njih.
Pored urednika Betona – Ilića, Ćirića i Markovića (četvrti član Miloš Živanović je izostao), na tribini su učestvovavali i saradnici Predrag Čudić, Milica Jovanović i Vladimir Arsenić.
Jovanovićeva je istakla da je Beton, poput Peščanika i E-novina, uspeo da provocira mejnstrim političku i kulturnu scenu.
– Iako ti tekstovi nemaju veliku publiku, ti ljudi sa pozicija moći jako burno reaguju na nešto što je pročitalo samo stotinak građana i u svojim viskotiražnim novinama obračuvaju sa njima – objasnila je Jovanovićeva i dodala da je Beton najkvalitetniji književni časopis u regionu, te da su zbog nedostatka publike četiri strane jednom mesečno prava mera.
Arsenić je ukazo da je Beton svojim negativnim kritikama dao krila i hrabrost mnogima da kažu to što misle.
– Beton je udario temelj slobodi negativne kritike već u prvom broju sa tekstom o romanu „Opsada crkve svetog Spasa“ Gorana Petrovića. Jeste da je i ranije bilo negativne kritike, ali ovaj žanr je tek nakon togao postao toliko popularan. Nakon toga teksta bilo je mnogo lakše na satiričan način pisati o nekim našim književnim veličinama – zaključio je Arsenić.
Osuđeni na marginu
Predrag Čudić je kazao da je Beton osuđen na marginu i u svojoj mogućnosti delovanja i u kapacitetu saradnika i čitalaca.
– Kada sam video prvi broj dodatka Beton, mislio sam da je naziv prejaka metafora. Ali sam kasnije shvatio da je to odličan građevinski materijal, ali i odličan materijal u književnosti – rekao je Čudić i dodao da književnost jeste elitistička disciplina, te da ne treba da čudi što mali broj ljudi čita Beton. On je ukazao i da je ovaj dodatak Danasa najvažniju stvar uradio kada se okrenuo regionalnoj književnosti i okupio mlade pisce iz Mađarske, Slovenije, Kosova…




