Vlasnici „Pinka“, BK televizije, B92 i najverovatnije još dva programa plaćaće godišnju taksu od 800.000 evra ako dobiju kanal sa nacionalnom frenkvencijom koja pokriva područje sa gotovo pet miliona potencijalnih gledalaca. Predviđeno je, naime, da osnovna cena za emitovanje programa RTV stanicama bude 15 dinara po glavi potencijalnog gledaoca ili slušaoca. U slučaju komercijalnih televizija, s obzirom da nacionalna mreža pokrivanja mora obuhvatiti najmanje 60 odsto stanovništva, osnovna cena množila bi se na najmanje 4,5 miliona gledalaca.
Konkurs za izdavanje dozvola za emitovanje programa za nacionalne mreže mogao bi biti raspisan do 15. januara.
– Agencija za telekomunikacije prosledila je Plan raspodele radiofekvencija Ministarstvu za kapitalne investicije i sada treba da ga potpiše ministar Velimir Ilić. Onda su se za raspisivanje konkursa stekli uslovi.
Ukoliko sve bude išlo po planu, dozvole će biti podeljene na proleće – kaže potpredsednik Saveta za radiodifuziju Aleksandar Vasić.
Mada cena osnovice od 15 dinara nije konačna, uneta je u Nacrt pravilnika o utvrđivanju visine i načina plaćanja naknade za emitovanje RTV programa, koji je doneo Savet Republičke radiodifuzne agencije. Oslušnuće se i mišljenje predstavnika emitera, ali će konačnu reč o ceni dati Vlada Srbije, iz koje, kako saznajemo, ima i zahteva da se ona poveća.
Moguća cena „iznajmljivanja“ nacionalne frekvencije sigurno neće biti razlog da se odustane od posla, pošto korist od reklama, sa potencijalnim tržištem „vrednim“ četiri do pet miliona gledalaca, može mnogo puta da nadmaši izdatke. U Srbiji su televizije i dalje rekorderi po inkasiranju marketinških para. Od 95 miliona evra, na koliko je realnu vrednost medijskog tržišta u 2005. godini procenila agencija AGB Medija Risrč, 63 odsto, ili 60 miliona, slilo se u kase televizija. Naravno, najviše je otišlo najjačim kućama.
Radijsko tržište je mnogo siromašnije. Može se reći da su radiju od tog kolača ostale samo mrvice. Jer, u radijskim kasama završilo je svega četiri odsto, ili 3,8 miliona evra. U našem etru biće pet komercijalnih televizija, sa mrežom koja će „pokriti“ između 60 i 70 odsto stanovništva Srbije. To znači da bi samo od njih trebalo naplatiti oko četiri miliona evra. Najozbiljniji kandidati za dozvolu su Pink, B92, BK Telekom, a u igri su i neke regionalne televizije, poput niške „TV 5“ i jagodinske „Palme plus“, kao i moćne strane kuće koje bi sutra mogle da se pojave kao kupci Trećeg kanala.
Predviđeno je da regionalnih televizija i radio stanica bude po četrdeset. Cene nadoknade za emitovanje televizijskog programa u ovoj kategoriji kretaće se od oko 150.000 evra za one koji „pokrivaju“ približno dva miliona stanovnika, a cena se snižava u zavisnosti od broja gledalaca, sve do oko 1.500 evra, ukoliko se radi o području do svega 100.000 gledalaca.
Za lokalne televizije, sa još manjim brojem potencijalnih gledalaca, cena je i manja. A njih će, kako je predviđeno, biti 160.
Inače, naknade za radio program, iznosiće petinu televizijske cene, u okviru iste zone pokrivanja. Zbog toga što je radio u velikoj krizi, ostavljena je mogućnost da cene nadoknade za ovaj medij budu i manje.
Sanja Remić