Pobuna udruga
[box align=’box-center’ id=’13176′]
Iako djeluje kao znanstvena fantastika, ovakav scenarij uskoro bi mogao postati stvarnost za građane Europske unije. Barem ako se u potpunosti implementira nova direktiva EU-a o zaštiti autorskih prava predstavljena prošlog tjedna.
Direktiva protiv koje je diglo glas više od 100.000 civilnih udruga već je prozvana “porezom na linkove” i dio je šire strategije koja bi u idućih nekoliko godina mogla u potpunosti promijeniti medijsku scenu Europe i uništiti brojne internetske portale.
Prijedlog ove digitalne strategije djelo je europskog povjerenika za digitalno gospodarstvo Gunthera Oettingera, čiji ured novim setom zakona želi medijskim kućama dodijeliti tzv. proširena autorska prava, kojima se svaki njihov tekst smatra zaštićenim djelom, i to na čak 20 godina.
U praksi će to značiti da svaka rečenica u novinskom tekstu postaje zaštićeni materijal koji se, bez dopuštenja nositelja prava, ni na jedan način ne smije reproducirati, redistribuirati ili, što je posebno popularno u Hrvatskoj, kompilirati.
Novim pravilima medijskim kućama daje se tako izrazito povoljna pozicija u kojoj svakoga tko njihove tekstove prenosi u bilo kojem obliku mogu tužiti i biti sigurni da će tužbu i dobiti.
Od direktive će tako najveću štetu pretrpjeti tzv. news agregatori (internetske stranice i mobilne aplikacije koje prikupljaju vijesti preuzete iz drugih izvora), ali i sami mediji, koje direktiva navodno štiti. Naime, posjećenost online portala uvelike ovisi upravo o prometu koji im pristiže s news agregatora i preko linkova s Googlea.
Kad ostanu bez ovog izvora klikova, nije pitanje hoće li izgubiti posjet i zaradu, nego samo koliko će se brzo to dogoditi.
Google plaća porez
Ako se direktiva usvoji, to će značiti da će internetskim tražilicama poput Googlea biti zabranjeno prenositi bilo kakav sadržaj s portala, uključujući i kratku rečenicu ili dvije kojima tražilice najčešće opisuju link koji nude korisnicima kao rezultat pretraživanja.
Ili, preciznije rečeno, neće biti eksplicitno zabranjeno, nego će Google (ili bilo tko drugi tko koristi ovaj popratni tekst) biti dužan platiti tzv. snippet tax (porez na kratki ulomak iz članka koji objašnjava link), čime će biti ozbiljno ugrožena egzistencija brojnih portala.
Naime, zakon sličan ovome koji predlaže Europska komisija već je u primjeni u Španjolskoj i Njemačkoj, gdje je rezultirao pravom katastrofom za većinu digitalnih medija.
U tjednima nakon stupanja na snagu, Google je iz Španjolske povukao svoj news agregator (Google News), a brojne digitalne platforme su zbog straha od tužbi izbjegavale koristiti sadržaj drugih medija, što je rezultiralo padom posjeta portalima i do 15 posto.
Jednim nepromišljenim zakonom sadržaj na internetu, stvoren i oblikovan da se dijeli preko linkova, ostao je tako zatvoren u staklenom zvonu i praktički ga se moglo pogledati samo na mediju na kojem je originalno objavljen.
U Njemačkoj su zbog sličnog scenarija brojne medijske kuće Googleu dale ekskluzivno pravo da besplatno koristi njihov sadržaj, samo kako ne bi izgubili posjet koji im ovaj IT div preko svojih kanala osigurava.
Pravila su očito donesena na inicijativu tradicionalnih medija i velikih medijskih kuća. Ako nemamo news agregatora, ako ograničimo dijeljenje preko društvenih mreža i tražilica, ako mediji ne budu mogli prenositi sadržaj drugih medija, očito je da profitirati mogu samo najveći i jaki brendovi.
Oni će zahvaljujući svojim budžetima za marketing i dalje dolaziti do korisnika, dok će manji izdavači mahom propadati jer će između njih i korisnika biti podignuta barijera koju ne mogu preskočiti – novu inicijativu komentirala je Ruth Coustick-Deal, stručnjakinja za digitalna prava iz Londona i jedna od istaknutijih pojedinaca iza masivnog projekta OpenMedia, koji se bori za slobodu interneta.
Novi zakon, uvjereni su brojni aktivisti, pogodovat će isključivo većim igračima, koji će također zabilježiti pad posjeta, ali će dugoročno profitirati samom činjenicom da manje razvikana konkurencija odumire.
A gdje su korisnici? Osnovna ideja iza donošenja ovako striktnog prijedloga zakona je, kažu iz Europske komisije, činjenica da na radu autora koji stvaraju sadržaj profitira treća strana.
Novinar napiše tekst, medijska kuća ga objavi, a Google i Facebook profitiraju jer se taj tekst dijeli preko njihovih kanala, tamo privlači korisnike i u konačnici im generira profit iako sadržaj nisu stvorili.
Pravedno bi bilo, kažu iz EU-u, da Google u tom slučaju plati određeni iznos vlasniku prava. Vlasnici prava s novim će priljevom novca poslovati bolje i proizvoditi više sadržaja, a u konačnici profitiraju građani, koji će dobiti kvalitetnije medije, smatraju europski birokrati, čija ideja funkcionira izvrsno. Sve dok se ne primijeni u praksi.
Što se dogodilo u Španjolskoj i Njemačkoj
Na primjerima Španjolske i Njemačke tako je bilo i više nego jasno da naplata “poreza na sažetke” većini medija može samo naštetiti. Posebno zabrinjavajuća situacija bila je u Španjolskoj, gdje su mediji slovom zakona bili dužni tražiti naknadu od Googlea svaki put kad objavi komadić njihova sadržaja, čak i kad to nisu htjeli.
Google je nakon izglasavanja novog zakona istog trenutka ugasio servise koji podliježu plaćanju poreza, portali su ostali bez važnog kanala za dosezanje korisnika i bilježili su dvoznamenkast pad posjeta i milijunski pad prihoda.
Umjesto kvalitetnijih i bogatijih portala, građani su naposljetku dobili siromašniju medijsku scenu i manje izbora što mogu čitati.
Ostaje stoga nejasno kako je moguće da su nakon dva dokazana fijaska europski čelnici odlučili da bi jedinstveni “snippet tax” na razini čitave Unije medijima i građanima mogao donijeti bilo što dobroga.
A najgore od svega je to što čitava stvar ne staje samo na tome.
Posebno poglavlje u direktivi posvećeno je platformama na kojima korisnici generiraju većinu sadržaja, pogotovo kanalima za objavu videa poput YouTubea. Od vlasnika ovih platformi, naređuje direktiva, zahtijevat će se implementacija sustava koji automatski detektiraju sadržaj koji krši autorska prava.
Naoko benigno, ali radi se zapravo o zahtjevu koji bi mogao potpuno promijeniti YouTube kakvim ga danas znamo. Naime, YouTube već sada koristi alate koji automatski detektiraju snimke, glazbu i tekst zaštićen autorskim pravima (primjerice, ako svoj video želite upotpuniti soundtrackom s nekog Princeova albuma, YouTube će prepoznati da se radi o zaštićenom materijalu i onemogućiti objavu), a sporni sadržaj dužni su ukloniti kada softver utvrdi prekršaj ili kada vlasnik autorskih prava to zatraži.
Po novoj direktivi, YouTube će biti odgovoran za sav sadržaj koji korisnici objave u trenutku kada ga objave. Ako taj sadržaj krši autorska prava, YouTube je automatski u prekršaju. Ovo je kraj interneta kakvog znamo i kraj svih platformi koje se oslanjaju na sadržaj koji objavljuju korisnici.
Ako direktiva bude izglasana, na YouTubeu i drugim sličnim platformama moći ćete pronaći samo sadržaj čiju su objavu nakon iscrpne analize odobrili korporativni odvjetnici. Umjesto korisnika, sadržaj na internetu stvarat će ljudi u odijelima i kravatama – službena je reakcija iz Googlea na novu inicijativu iz vrha EU-a.
Kako će sve završiti
Samim nacrtom direktive koji je predstavljen lobisti velikih medijskih kuća ostvarili su prvu veliku pobjedu. U njemu su usvojene praktički sve njihove želje te je Europa na pragu izglasavanja skupa zakona koji će pogodovati isključivo manjem broju najvećih korporacija te većini tiskanih medija.
Pompozno najavljivana “modernizacija zakonodavstva autorskih prava”, kako direktivu nazivaju EUbirokrati, tako je postala veliki korak unatrag koji negira samu prirodu interneta kao mjesta slobode na kojem je sadržaj lako dostupan.
Umjesto obećane pluralizacije, slučajno ili namjerno, novi zakoni vrlo vjerojatno će rezultirati tek jačanjem monopola najvećih medijskih kuća. S tim da je, važno je naglasiti, nova digitalna strategija i jača zaštita autorskih prava Europskoj uniji itekako potrebna.
No, ovako rigidnim zakonom čelnici Unije pokazuju da ili ne razumiju što korisnicima interneta (80 posto građana Unije) stvarno treba ili, što je još opasnije, itekako dobro razumiju, ali ih jednostavno nije briga.
<!—->
