Sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, budući da je jedini dokaz štete bio njezin vlastiti iskaz, dok druge nije niti predložila, kao i da nije dokazala da je povrijeđena zbog teksta u Novostima.
U presudi stoji da iz iskaza Željke Markić ne proizlazi da je zbog članka došlo do izuzetno teške povrede ugleda i časti koji su izazvali osobito intenzivnu duševnu bol. Tužiteljica također nije dokazala da joj je smanjen ugled u odnosu na prije objave teksta, kako je tvrdila u tužbi tražeći odštetu od 40 tisuća kuna – 20.000 za tekst u tiskanom izdanju i 20.000 za objavu na portalu Novosti.
Željka Markić je u iskazu tvrdila da je Dežulovićeva kolumna puna seksističkih uvreda i da je u njoj proglašena glupom i zatucanom te da je pisana s jedinim ciljem da je se uvrijedi. Dežulović je objasnio da je tekst napisao povodom presude u sporu koji je protiv Željke Markić dobila aktivistica Mima Simić o čemu je blogerica Dada Batinić na portalu Index.hr napisala satirični osvrt pod naslovom „Željka Markić izgubila nevinost sa Mimom Simić“. Nakon toga je Markić tužila i Dadu Batinić. Dežulović je kazao da je na satiričan način iznio svoj vrijednosni sud, što i inače radi u kolumnama.
Sud je zaključio da komentatori imaju pravo iznijeti osobno viđenje zbivanja u različitim sferama društva kao i njihovih aktera te da kod komentara nije potrebno „očitovanje“ druge strane. Za Dežulovićeve stavove utvrđeno je da su vrijednosni sudovi, a da je naslov teksta retoričko pitanje izrečeno kao stilska figura i da se zato na njega ne očekuje odgovor.
„Ovim pitanjem Dežulović je samo izrazio svoj kritički sud o tužiteljičinom poimanju satire (članak s portala Index.hr). novinar time nije ocijenio tužiteljicu kao glupu, kako to pogrešno tumači tužiteljica. Pri tome valja svakako istaknuti i da je tužiteljica javna osoba, jer je društveno vrlo aktivna, sudjeluje u raznim inicijativama i referendumima (članica je udruge „U ime obitelji“), te je učestalo prisutna u medijima. Stoga tužiteljica kao javna osoba i mora trpjeti veću kritiku. Mišljenje je suda da se u spornom članku autor izražava unutar dozvoljenih okvira i slobodnijeg pisanja. Sloboda izražavanja, naravno ne bezuvjetno, već do granice koja je u javnom interesu, ne može se oduzeti“, napisala je sutkinja.
Pozvala se pritom na dvije presude Europskog suda za ljudska prava. U jednoj od njih slovenski tjednik Mladina oslobođen je plaćanja štete od 2,9 tisuća eura bivšem zastupniku u parlamentu koji ih je tužio, jer su ga nazvali „cerebralnim invalidom“, za što je ESLJP utvrdio da se ne radi o činjeničnoj tvrdnji i teškoj uvredi, nego da je poslužio kao stilska svrha za izražavanje stavova.
„Niti sud niti domaći sudovi nisu ovlašteni određivati način na koji će novinari objavljivati informacije u medijima. Sloboda novinarstva dopušta i određeni stupanj pretjerivanja pa čak i provokacije. Taj sud, dakle, smatra da je interes demokratskog društva osiguranje i očuvanje slobode medija, pa je to upravo razlog zbog kojeg ESLJP štiti prava novinara na upotrebu oštrih pojmova, polemičkih i agresivnih tonova“, zaključuje sutkinja Andrea Krstanović Čada.
