EN
Kada je stigao na ranije dogovoreno mjesto, njegov poznanik nije bio tu, “ali jeste auto sa ruskim vojnicima”, rekao je Baturin prije Dana slobode medija 3. maja za Ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa.
„Iskočili su iz auta i počeli me tući. Stavili su mi lisice, uvukli me u auto i odvezli u grad Nova Kahovka.“
Otmica je označila početak osmodnevnog zatočeništva za Baturina, dopisnika medija Noviy Den iz ukrajinske južne regije Herson, koju su uveliko okupirale ruske snage još od prvih dana ruske invazije na Ukrajinu.
Ranije je Baturin pisao članke o saradnji Leontjeva sa napadačkim snagama i vjerojatnoći da će biti imenovan za gradskog upravitelja. Članci su bili ilustrirani fotografijama Leontjeva u nacističkoj uniformi dok je sudjelovao u historijskoj rekonstrukciji.
„Tada sam shvatio ko je naredio moju otmicu“, rekao je Baturin i dodao da je u prostoriji bio i veliki broj naoružanih ruskih vojnika. „Sve prijetnje koje sam čuo morale su biti shvaćene ozbiljno. Bio sam potpuno u njihovoj milosti.“
Rekao je da je bio teško pretučen tokom prvih sati zatočeništva.
„Kad su me zatvorili tukli su me“, rekao je za RSE/RL u aprilu, govoreći iz Odese.
„Tukli su me dok su me vodili u Novu Kahovku. Tukli su me dok sam bio u policijskoj stanici u Novoj Kahovki. Dok sam bio na ispitivanju u uredu gradonačelnika, tukli su me i tamo.“
Kasnijim doktorskim pregledom utvrđeno je da su Baturinu slomljena četiri rebra.
„Jasno su mi dali do znanja da više ne bih trebao pisati“, rekao je. „Dali su mi do znanja da mi se osvećuju za moje članke. Osobito, Leontjev, u vezi objave s tim fotografijama. Bio je jako ljut što su se sada pojavile one fotografije od prije desetak godina na kojima on nosi nacističku uniformu.“
Nakon više od jednog dana u pritvoru okupacijske uprave u Novoj Kahovki, Baturin je prebačen pod nadzor ruskih snaga i odveden u Herson, glavni grad regije, gdje je držan u užasnim uvjetima.
„U ćeliji nije bilo ničega osim klupe na kojoj je bilo prilično neugodno spavati“, rekao je. „Prvih je dana bilo jako hladno, jer je vrijeme bilo hladno… Bila je česma s vodom, što je bilo dobro jer smo mogli piti koliko smo htjeli.“
„U podu je bila rupa koja je bila zahod“, nastavio je. „Ali nije bilo toaletnog papira… nije bilo sapuna kojim bi se oprale ruke.“
Služila se samo hladna hrana, jednom ili dva puta dnevno. Kaput mu je služio kao pokrivač i kao jastuk.
„Bilo mi je jako drago što sam nosio kaput kad su me oteli“, rekao je. „Zbog toga se nisam smrznuo niti razbolio.“
U ruskom pritvoru, Baturinu su postavljana generalnija pitanja poput navođenja imena „ukrajinskih fašista“ ili „bjeloruskih novinara i aktivista koji bi mogli biti u oblasti Hersona.“
„Na primjer, pitali su tko stoji iza raznih Telegram kanala u oblasti Hersona i da navedem imena aktivnih, proukrajinskih novinara…[ili] imena aktivista koji organiziraju proteste u Hersonu“, rekao je.
Čini se da su protesti lokalnog stanovništva protiv okupacije Hersona uznemirili Ruse, koji nisu mogli shvatiti da ljudi mogu spontano izaći na ulice, rekao je Baturin.
Citirao je jednog ruskog ispitivača koji je rekao: „‘Nije važno. Zauzet ćemo Mikolajev i onda stići do Odese, a onda ćemo se pobrinuti za sve te ljude jednom zauvijek. Neće više praviti demonstracije.“
„Pokušavaju uspostaviti svoj vlastiti poredak“, rekao je Baturin. „Žele potpuno suzbiti svaku manifestaciju javnog djelovanja. Otvoreno su mi na prvom ispitivanju rekli da namjeravaju potpuno suzbiti novinarstvo i jednostavno spriječiti novinare da ispunjavaju svoje profesionalne obaveze… Svojim djelovanjem pokazuju da taj teritorij smatraju svojim. Vjeruju da će tu biti zauvijek.“
Nakon osam dana zatočeništva, Baturin je pušten. Rečeno mu je da ostane u svojoj kući još pet dana.
„Jasno mi je da su prema meni bili relativno nježni, posebno u poređenju sa zarobljenicima koji su se protiv njih borili“, rekao je Baturin. Ti zarobljenici su bili „stalno mučeni“.
„Taj tretman i činjenica da su me pustili ukazuje da je otmica bila upozorenje da trebam pripaziti“, rekao je.
Ubrzo nakon toga, Baturin je napustio regiju i prošao napornim i opasnim putem kroz prvu liniju do teritorije pod kontrolom vlade, bojeći se da će, ako Rusi ponovno dođu po njega, „posljedice biti potpuno drugačije“.
„Još se sjećam te prve noći, prva 24 sata dok sam bio zatvorenik“, prisjetio se. „Ne želim ponovno razmišljati o tome, ali to mi je stalno u mislima.“
