Tužbom protiv Smajlovićke

[box align=’box-right’ id=’12430′]

Sedeće ta ibrethanuma na grbači ove zlosrećne javnosti sve dok ne potroši raspoloživu kinetičku energiju. Ili dok joj se ne omakne neki gaf, pa stane Ocu na (sve bolniji) žulj. A lako joj se to može dogoditi. Načisto je pohapsila u poslednje vreme. 

Ma koliko gigabajta Nikola Tomić (i mnogi drugi) prolivali na dokazivanje da je vlasnička struktura – kaže li se to tako njihovih legalno registrovanih novina i magazina kristalno jasna, a da je Politikina krajnje misteriozna, Smajlovićka će svojim milozvučnim glasićem reći – kad kažem Politika, mislim Srbija – i time će reći sve i na sve će biti stavljana tačka. 

Da sam na mestu NIN-ovog menadžmenta, osim oštrog uvodnika, pribegao bih još oštrijim anti-smajlović merama, utuživanjem, recimo, reče ne da me Višnjem kadiluku u Timočkoj, ne, naravno, zbog „duševnih bolova“ i ostalih utuživačkih trica i kučina njenih stalnih saradnika, nego zbog – praštajte mi nepoznavanje prava ugrožavanja poslovanja, recimo, neka vam neki pravnik iz komentatorluka objasni šta sam hteo da kažem. 

Jer, pazite, ako u zemlji koja je u permanentnom nacionalnom amoku, optužiš – i to na pravdi Boga – neke novine za strano plaćeništvo i antisrpstvo, toj novini će tiraž nemimovno opasti, iako Politici neće porasti, što Smajlovićki i nije cilj, boli nju, da prostite, kriva Milojčina za tiraž. Druge nju stvari interesuju. Tuđe pare, između ostalog. 

A šta kažem – kakve bi bile šanse NIN-ove tužbe protiv Smajlovićke. Nikakve, odmah ću vam reći,zato što bi kadiluci našezemlje ponosne, vrlo vični veštačenju duševnih bolova, na „ugrožavanje poslovanja“ gledali kao na smrdljiv sir, ne bi znali o čemu advokati zapravo pričaju, pak bi Smajlovićku promptno oslobodili. 

Što, opet, ne znači da Smajlovićku ne treba što češće utuživati čisto radi gospojinog deranžmana – ima, držim, NIN za to para – tek da joj se stavi do znanja da, ako joj je već „s vrha“ dozvoljeno da javno cinkari, širi neistine i neukus, taj posao ne može obavljati neuznemiravano, pride očekujući lovorike, aplauze i pohvale za isfoliranu brigu o vaskolikom srpstvu.

Bio je u pravu Tomić kad je na kraju NIN-ovog uvodnika napisao da jesu Rodić i Vučićevom Smajlovićkino društvo, čisto sumnjam da je u pravu kad kaže da će Srbija nadživeti to društvo. Pomenute možda hoće. Ali će posle njih doći mnogo gori.

Tagovi

Povezani tekstovi