Još veće nezadovoljstvo izazvale su cifre na pristiglim obrascima. Zakonom o radiodifuziji predviđeno je da svako pravno lice, vlasnik televizora, pretplatu plaća na svakih 20 zaposlenih, koji su u stanju da primaju program. Tako su računi pristigli firmama, kao da svaki zaposleni u radno vreme gleda televiziju, pa i onim u čijim prostorijama uopšte nema TV-a. Račun za pretplatu stigao je i na adrese preduzeća koja imaju samo po jednu trafiku, gde je gledanje TV-a nemoguće. Otuda i sve brojnije najave reklamacija i bojkota pretplate.
Jeste iznenađujuće, ali nije protivzakonito, ocenjuje konfuziju nastalu zbog RTV pretplate potpredsednik Saveta za radiodifuziju Aleksandar Vasić.
– Kada se raspravljalo o tome da pretplatu treba da naplaćuje EPS, naš stav bio je da treba da ide preko jednog računa. Nakon postizanja dogovora detalji koje su RTS i EPS trebalo da ugovorom regulišu više nas nisu zanimali – objašnjava ulogu radiodifuzne Agencije u ovom slučaju.
Dokazivanjem broja zaposlenih službama RTS, firme se, kaže Vasić, mogu osloboditi prekomerne pretplate, a taj proces trajaće narednih nekoliko meseci. Pa ko plati, plati.
Direktor TV Beograd Aleksandar Avramović kaže da je sa EPS zaključen ugovor o plaćanju pretplate za domaćinstva, dok će RTS slati račune pravnim licima, a u toku su pripreme za naplatu pretplate za prijemnike u automobilu. Uprkos opštoj konfuziji Avramović smatra da nema ničeg spornog u tome što su obaveštenja o pretplati firmama stigla uz račun i najavljuje da EPS počinje da deli i obaveštenja za domaćinstva.
– Niko ne govori o tome da li je zakon dobar ili loš. Može se pokrenuti postupak i za njegovu izmenu, ali do tada mora da se poštuje – kaže direktor TV Beograd i objašnjava da nema logike da RTS sam sebi plaća pretplatu, dok zaposleni imaju tu obavezu, kao i obični građani.
Predsednik Pokreta potrošača Beograd Petar Bogosavljević smatra da je u najmanju ruku ekonomski nekorektno što se računi šalju na osnovu registra organizacije, bez ranije provere o tome treba li firma uopšte da bude RTS-ov pretplatnik. Ovo je, smatra, još jedan način na koji država hoće da uzme pare od građana i da manipulišući poluistinama forsira svoj interes, a u suprotnosti je i sa Zakonom o zaštiti potrošača, prema kome mora postojati jedinica merenja količine iskorišćenih usluga.
S.Remić