Televizijska arhiva kao deo kulturnog nasleđa

Istorijom Televizije Beograd bavim se od 1993. godine i već 11 godina uređujem i vodim jednosatni program svakog radnog dana na Drugom programu RTS-a i preko Satelita, devedesetih pod nazivom TEVETEKA, a od februara 2002. kontinuirano pod nazivom TREZOR.
TREZOR ima oslonac na arhivskim materijalima i emisijama iz produkcije Televizije Beograd, koji su pažljivo okupljeni oko tematskih celina, a posebnom opremom predstavljaju nov autorski i kritički pristup odabranoj temi, žanru ili samom mediju, pa tako ističu programske i estetske vrednosti iz istorije TVB od 1958. do 1990. (U ovaj savremeniji period retko zalazimo.) Nova oprema koju Trezor plasira, podrazumeva potpunu informaciju o emisiji i autorima, komentare i svedočenja učesnika, ocene i analize eksperata iz oblasti medija, rekonstrukciju delimično sačuvanih emisija ili serija.
Početni izvor „Trezora“ je Programski arhiv koji je tokom proteklih pola veka postojanja nekada bolje, nekada lošije vođen, posla oko identifikacije sadržaja i autora ima na pretek, ali je najveća teškoća u tome što se originalni audio-vizuelni zapisi nalaze još uvek na najmanje sedam formata, što se neki uređaji za njihovu reprodukciju više ne proizvode – pa su i njihova kopiranja i digitalizacija neizvesni. „Trezor“ je danas najveći korisnik Programskog arhiva, i našem iskustvu treba verovati.
Mada je to neprirodno, i paradoksalno, ali najveći neprijatelj za istoričare televizije je brz tehnološki razvoj koji, odbacujući sve što je staro, menja standarde i pospešuje naš zaborav i nemar prema starim programima. Ne manje važan neprijatelj su reorganizacije na programskom, kadrovskom i organizacionom polju, kojim se uzdrmava ceo sistem i prekida kontinuitet. A Televizija Beograd je do 1958. do 1990. imala pet velikih reorganizacija, a do ‘90 do danas još toliko.
Poseban problem u elektronskim medijima je arhiviranje i skladištenje, što zavisi od svesti pojedinca i cele kuće o tome šta i zašto se nešto mora čuvati, šta predstavlja audio-vizuelnu kulturnu baštinu i kakva je u tom smislu obaveza odgovornih čelnika kuća. U Srbiji je televizijski zapis kao kulturna baština – prvi put kvalifikovan 1994, a taj zastareli Zakon o kulturnim dobrima još uvek je na snazi.
Pogledajte šestominutni zapis kako se čuva naša televizijska baština, i kakvi se biseri kriju u tim velikim i malim nosačima slike i zvuka.
U međuvremenu, od postojećih osam magacina, polovinom prošle godine okrečena su, patosana i pripremljena tri velika magacinska prostora u Aberdarevoj čiju ste sliku malopre videli, a ovih dana tamo će se unositi police. RTS danas ulaže znatan napor za bolje uslove skladištenja, ali sve je to sporo i nedovoljno, jer je u međuvremenu nepovratno izgubljen i propao veći broj emisija, naročito na dvoinčnim elektromagnetnim nosačima. Trka sa vremenom je možda već izgubljena.
No, uprkos ovom stanju, „Trezor“ svakodnevno ide. Još uvek je neiscrpno i neistraženo bogatstvo sačuvanih zapisa Programskog arhiva Televizije Beograd. I posla za televizijske arheologe ima toliko, da mu se još ne vidi kraj.
Pretpostavljam da takvo televizijsko blago postoji i u drugim bivšim članicama JRT-a, a i u mlađim TV kućama. Imamo dobru saradnju sa Televizijom Crne Gore i Vojvodine i kada nam treba – dobijemo „na poklon“ tražene programe za jedno emitovanje u Trezoru. Takođe jedna takva saradnja je ostvarena prošle godina sa Televizijom BiH (Nermin Durmo, Sead Bajrić), a ove godine razmenili smo sa TV Slovenijom (Marko Prpić) kasete sa starim špicama i zapisima o počecima rada naših kuća, 1958. godine.
Od 2007. koristimo 21. novembar „Svetski dan televizije“ za razmenu programa, odnosno tog dana „Trezor“ je sastavljen od programa iz drugih TV studija. Prve godine pozvano je pet beogradskih TV kuća koje su osnovane u prošlom veku, a priloge su poslali Studio B i B 92. Naredne, 2008. godine, pozvali smo TV kuće sa nacionalnom frekvencijom, a odazvale su se prilozima Avala, FoxB 92 i Pink. Prošle godine sadržaj „Trezora“ bio je sklopljen od priloga TV kuća u Srbiji, na liniji od severa do juga, od Sombora preko Kragujevca do Niša, a takva koncepcija je uspostavila „vidljivost“ između tri gradske televizijske stanice koje se u praksi međusobno ne mogu videti (TV Spektar iz Sombora, RTV Kragujevac i TV 5 iz Niša). Godišnjim planom za 2010. poziv za zajednički „Trezor“ uputiće se u sedam TV kuća koje su nekada bile članice Udruženja JRT-a.
Kakvi god da se donesu zaključci na ovoj Konferenciji, zajednički program može biti ostvaren, ako ne pre, onda u novembru ove godine, na Svetski dan televizije.
To su bile dve natuknice, za ovu Konferenciju, o problemu arhiviranja i načinu plasiranja arhivskih zapisa. Mislim da bi u Zaključe ove konferencije, mogao ući i predlog da se, paralelno sa razmenom aktuelnih događaja iz kulture, utemelji zajednički projekat plasiranja arhivskih zapisa iz kulture i umetnosti, regionalnog medijskog prostora.


Autor: Bojana Andrić

Tagovi

Povezani tekstovi