Međunarodni komitet za zaštitu novinara: Napadi na štampu u SCG 2004.

U delu izveštaja „Napadi na štampu 2004“ koje se odnosi na Srbiju i Crnu Goru ističe se da je tokom 2004. jedan novinar ubijen, a ubistva dvojice novinara još nisu razjašnjena.

U izveštaju se nabrajaju slučajevi zastrašivanja novinara, kao što je napad telohranitelja ministra za kapitalne investicije Velimira Ilića na vlasnika beogradskih dnevnika Kurir i Glas Javnosti Radisava Rodića na jednom parkingu u Beogradu.

Navodi se takođe da su na septembarskim lokalnim izborima u Srbiji radikali i Miloševićevi socijalisti ostvarili dobar rezultat nakon čega su, tamo gde su došli na vlast, postavili sebi lojalne ljude na rukovdeća mesta u lokalnim medijima.

Široko rasprostranjena podrška nacionalistima omogućila je optuženima za ratne zločine i nereformisanim vojnim i bezbednosnim službama da zadrže veliki uticaj zbog čega je za novinare postalo veoma opasno da istražuju zločine srpskih snaga iz devedesetih godina, ocenjuje se.

U izveštaju se spominju slučajevi hapšenja autora Vladana Vlajkovića zbog knjige „Vojna tajna“ i napada na Svetlanu Đorđević zbog knjige „Svedočanstvo o Kosovu“ i dodaje da su pokretanjem procesa i kažnjavanjem po starom krivičnom zakonu i sudovi obeshrabrivali novinare u Srbiji da pišu o zloupotrebama vlasti.

Najveći problem protekle godine bila su još nekažnjena ubistva dvojice novinara, Slavka Ćuruvije koji je ubijen u aprilu 1999. i Milana Pantića ubijenog u junu 2002, ističe se u izveštaju.


Komitet za zaštitu novinara ocenjuje takođe da je srpska vlada zadržala značajan uticaj na nacionalne televizije, kao glavni izvor informisanja za veći deo zemlje.

Vlada je postavila kontroverznog novinara i nekadašnjeg ministra informisanja u Miloševićevoj vladi Aleksandra Tijanića za direktora državne RTS, a u pretvaranju RTS u nezavisni javni servis načinjen je mali pomak, navodi se u izveštaju.

Privatne televizije, dodaje se, koriste dozvole dobijene u Miloševićevo vreme bez odgovarajuće procedure koje im omogućavaju emitovanje na nacionalnom nivou, a za svoju lojalnost uživaju beneficije.

Navodi se takođe da je, uprkos protestima novinarskih udruženja, parlament izmenio zakon o radiodifuziji kako bi zakonodavcima dao veću kontrolu nad radiodifuznim savetom čija je nadležnost dodela frekvencija.

Na Kosovu su, ocenjuje se, novinari radili u atmosefri bezakonja i polarizacije. Međunarodni zvaničnici okrivili su senzacionalističko novinarstvo za podsticanje pobune protiv srpske manjine, dok lokalni novinari tvrde da odgovornost snose politika UN i neuspeh NATO da zaštite Srbe.


Na Kosovu je veoma rasprostranjena autocenzura a političari i bivši komandanti oružanih formacija pribegavaju pretnjama i zastrašivanju da bi ućutkali kritičko novinarstvo, dodaje se u izveštaju i podseća na slučaj napada na novinarku „Koha ditore“ Fatmiru Terdevci koja je izvestavala o korupciji i organizovanom kriminalu.

Novinari u Crnoj Gori takođe su radili u poltički promenjenoj klimi, a stanovništvo je bilo duboko podeljeno oko pitanja odvajanja od Srbije i priključenja EU.

Ubistvo glavnog urednika opozicionog lista Dan Duška Jovanovića, 28. maja šokiralo je novinare koji se nisu suočili sa takvim nasiljem još od ratova devedestih godina, navodi se u izveštaju i ističe da je Jovanoviću prećeno smrću i da je protiv njega vođeno više postupaka zbog optužbi na račun premijera Mila Đukanovića i njegove povezanosti sa trgovinom ljudima i švercom cigareta.

Osumnjičeni za njegovo ubistvo izveden je pred sud ali porodica i kolege kritikuju policiju da nije uspela da otkrije saučesnike koji su naredili ubistvo niti da dokaže eventualnu umešanost vlasti.


Političke partije i vladini zvaničnici u Crnoj Gori podstiču autocenzuru vršeći pritisak na urednike i novinare koji izveštavaju o osetljivim pitanjima, navodi Komitet za zaštitu novinara i podseća na slučaj urednika nezavisnog nedeljnika Monitor Veselka Koprivice kome je mnogo puta prećeno zbog tekstova o trgovini drogom, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ulozi Crne Gore u opsadi Dubrovnika, 1991.


Uticajna državna Radiotelevizija Crne Gore i dalje čvrsto zavisi od vlasti i u finansiranju i u smernicama, a obećane reforme koje bi medije oslobodile političkog uticaja sporo se primenjuju, zaključuje Komitet za zaštitu novinara u delu koji se odnosi na SCG.

Tagovi

Povezani tekstovi