Iako elita takozvane „Druge Srbije“ u njemu i njegovom „peru“ vidi teškog nacionalistu, Vladimir Kecmanović je jedan od najčitanijih i najnagrađivanijih savremenih srpskih pisaca. Sin politikologa Nenada Kecmanovića i Nataše Kecmanović, rođene Parežanin, 3. jula napunio je 47 godina. Rođen je u Sarajevu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. U Beogradu je 1997. diplomirao književnost, u koju je profesionalno ušao pre gotovo tri decenije. Objavio je romane „Sadržaj šupljine“, „Poslednja šansa“, „Feliks“, „Top je bio vreo“, „Sibir“, „Osama“, u četiri ruke sa Dejanom Stojiljkovićem napisao je „Kainov ožiljak“ i „Nemanjiće“, a sa istoričarem Predragom Markovićem knjigu „Tito, pogovor“. Ima više zbirki kratkih priča, jedan je od autora scenarija za TV serije „Senke nad Balkanom“ i „Žigosani“.
Kecmanovićeva dela doživela su i filmske, TV i pozorišne adaptacije, u kojima najčešće ne praktikuje da učestvuje, mada se nije libio da svojevremeno javno kritikuje filmsku verziju svog romana „Top je bio vreo“ u režiji Slobodana Skerlića. Za ovu knjigu , oko koje se digla velika prašina, najpre je dobio stipendiju „Borislav Pekić“, a potom nagradu „Meša Selimović“, ali i etiketu „četničkog pisca“ od svog zemljaka iz Sarajeva Abdulaha Sidrana.
Kecmanovićeva dela prevedena su na engleski, francuski, nemački, ukrajinski, mađarski i rumunski jezik. Vlasnik je izdavačke kuće VIA. Živi i radi u Beogradu. Ima više zbirki kratkih priča. Trenutno se više bavi televizijom i filmom, ali tvrdi da je u prvom redu romanopisac. Iako je poznat po ratnim temama, teškim pričama i ubojitoj rečenici, nedavno je započeo da piše i svoj prvi ljubavni roman.




