Jedno vreme bila je naš stalni dopisnik iz Večnog grada, Rima. E šta ti je život. Kratak kao italijanski kratki espreso. Malo gorak, a malo i sladak. Mirin zaštitni znak bio je blistavi osmeh. Bio je to najlepši zvonki smeh koji je obasjavao našu redakciju.
Veći deo njene familije bavio se istom profesijom, lepom i teškom. I sestra Milka i zet Čeda bili su novinari, a suprug Ratko jedan od naših najboljih foto-reportera. Sa ostalim kolegama smo se ponekad družili u njenoj Višnjici. Kada je otišla u penziju, tu je provodila najviše vremena. Nije više pisala za „Novosti“, ali je preko društvenih mreža slala najlepše priče iz života. Pisala je o prirodi, gajenju cveća… Bila je ponosna na jedinca, Nenada, njenu najveću sreću. Mira je umrla na Sretenje, i više se u ovom životu nećemo sresti. Ali kad jednog dana svi odemo gore, sačekaće nas njen najlepši osmeh.




