Istinu zna i Perišić?

Smrt novinarke Radislave – Dade Vujasinović mogla bi, možda, biti razjašnjena kada bi istražne radnje umesto na raznorazna veštačenja i njihova tumačenja bile usmerene u pravcu saslušavanja svedoka. Oni bi, moguće je, mogli da razjasne – da potvrde ili opovrgnu – zvaničnu verziju prema kojoj se novinarka Duge ubila usled nervnog rastrojstva ili bi istražne organe mogli da usmere počiniocu ubistva. Međutim, takvog predloga iz Tužilaštva, jedino nadležnog da u ovoj fazi postupka preduzima korake, nema ni petnaestu godinu od kako je telo Vujasinovićeve nađeno u stanu na Trećem bulevaru 118.


Jalova prepiska


Umesto toga, deceniju i po traje prepiska između državnih organa na relaciji gradska policija – Okružno tužilaštvo i Okružno tužilaštvo- Okružni sud. Njen produkt je serija raznih komisijskih veštačenja čiji su nalazi i mišljenja potpuno neusaglašeni, pošto nijedan od stručnjaka nije eksplicitno napisao da se Vujasinovićeva ubila ili da je ubijena, već su uvek ostavljali mogućnost da se desilo ili jedno ili drugo.
Misterije u celom slučaju uopšte možda ne bi bilo kada bi se, makar sada, otpočelo sa saslušavanjem svedoka. Naime, svih ovih godina, sem što je u policiji, neposredno posle Dadine smrti, onih ratnih devedesetih, izjave dalo sedmoro građana, Tužilaštvo dosad nije predložilo saslušanje nijednog za svedoka.
Jedino je septembra prošle godine istražni sudija Okružnog suda Nebojša Živković, samoinicijativno, ne bi li eventualno došao do kakvih novih materijalnih tragova, saslušao Radislava Vujasinovića, Dadinog oca, koji godinama unazad ponavlja jedno isto: da mu je ćerka ubijena, ali koji nema druga konkretna saznanja o događaju koji se odigrao u noći između 8. i 9. aprila, kada je sat posle ponoći Vujasinovićeva pronađena mrtva.


Filcani čepovi


U prilog svog uverenja njen otac sve ove godine navodi brojne nelogičnosti koje je uočio u stanu: položaj u kojem je Dadino telo zatečeno, položaj napunjene lovačke puške “dvocevke” (ispod leve noge savijene u kolenu), koja pri tom nije redovno čišćena, nered u stanu, pramenovi Dadine iščupane kose, fotelja koja se nalazila uz gornju levu stranu tela, puna krvi, koje je bilo toliko da je potpuno natopila sedište i prošla na njegovu donju stranu. Analizom njenog uzorka, privatno angažovani veštaci, utvrdili su da je “nulte”, Dadine krvne grupe. Pa tragovi krvi na stranici te iste fotelje koji su nastali obrisom prstiju, a za koju su isti stručnjaci utvrdili da je A krvne grupe … Ako se na sve ovo, odavno poznato, doda i podatak da su prilikom obdukcije iz tela Vujasinovićeve izvađena dva filcana čepa koja potiču iz puščane municije, koje je sa beogradskog Instituta za sudsku medicinu dan kasnije zajedno sa dramlijama podigao neko iz policije čiji identitet ne može da se utvrdi zbog nečitkog rukopisa (a i dokumentacija se čuva samo 10 godina), razloga za sumnju u zvaničnu verziju ima mnogo.


“Podmetnuto samoubistvo”


Među onima koji bi svojim iskazima pred sudom mogli da je potvrde ili sruše su Branko Nestorović, Dadin drug koji je navodno poslednji video živu, i Bratislav-Braca Grubačić, koji se zabavljao s njom i koji je imao ključ od stana. Svakako bi bilo zanimljivo svedočenje Momčila Perišića, penzionisanog generala i haškog optuženika, koji prema rečima Vladimira-Bebe Popovića, ali i Vladana Batića, zna ko stoji iza Dadinog – ubistva.
Naime, Popović je pred televizijskim kamerama u prvoj polovini 2007. godine rekao da je tokom “Sablje” neko od privedenih progovorio u policiji, ali da se posle s tim slučajem stalo. On je još rekao da je verziju o podmetnutom samoubistvu čuo i od Perišića.
– Perišić mi je tada rekao da iza toga (njegovog hapšenja zbog navodne špijunaže) stoje isti oni koji su ubili Dadu, pa prikazali da je samoubistvo. Dve godine kasnije, u prisustvu Vladana Batića sam ga molio da javno kaže ko su ubice, ali je on rekao da se boji i da će razmisliti – ispričao je Popović.
Batić je potvrdio da je prisustvovao tom razgovoru i da je Perišiću rekao da je njegova obaveza da kaže ukoliko nešto zna, ali da se general tada odlučio za ćutanje.


Ksenija Kapisoda

Tagovi

Povezani tekstovi