Kad vlast donosi represivni zakon protiv medija, ona to nikad ne čini da bi građane zaštitila od kleveta već da bi zaštitila sebe od kritike, i to ne samo nezaslužene nego i zaslužene. Ne može vlast da odlučuje koja je kritika na njen račun zaslužena, a koja nije. Ako bismo čekali da vlast proceni kada i koliko sme da bude kritikovana, to ne bi bilo dobro za slobodu izražavanja, rekla je Ljiljana Smajlović, predsednica Udruženja novinara Srbije na tribini „Stop antievropskom zakonu o medijima”.
O lošim stranama predloga već je sve rečeno, ocenio je Dragan Bujošević, glavni i odgovorni urednik „Politike”, uz napomenu da je takav zakon trebalo da donesu sami novinari koji su propustili priliku da urede odnose unutar svoje profesije.
– Ne mogu da zamislim da u jednom društvu treba da postoje ista pravila za medije koji se tretiraju kao dnevne informativne novine i na naslovnoj strani objavljuju naslov „Sevnula p….” i da takva ista pravila važe i za „Politiku”. Mislim da je to društvo duboko bolesno, kao i da je takva profesija duboko bolesna ako neće da razdvoji te dve vrste novinarstva i te dve vrste novinara. Tu smo priliku propustili i sada nam ostaje da se nadamo da nečijom milošću ovaj zakon neće proći – rekao je Bujošević.
Rade Veljanovski, profesor Fakulteta političkih nauka, smatra da predložene zakonske promene samo pokazuju „da postoji kontinuitet vlasti koja nije spremna da razvlasti sebe u medijskoj sferi”. Namera vlasti da drastičnim sankcijama ograniči slobodu javnog informisanja, prema mišljenju Zorana Ivoševića, profesora Pravnog fakulteta Univerziteta „Union”, ovaj predlog povezuje sa zakonom o javnom informisanju iz 1998. godine, poznatijim kao Šešeljev zakon.
Ovaj akt se donosi po hitnom postupku a za to, prema njegovim rečima, nisu ispunjeni uslovi propisani skupštinskim poslovnikom. I Saša Janković, zaštitnik građana, uz kritiku suštinskih rešenja ukazao je i na proceduralni propust. Za zakon, za koji postoji veliki interes građana, prema Zakonu o državnoj upravi treba organizovati javnu raspravu, a to ovom prilikom nije učinjeno.
M. Petrić