EN
Dosadašnja istraživanja su pokazala da transparentnost pravosudnih institucija u BiH nije na zadovoljavajućem nivou, što direktno utiče na smanjenje povjerenja građana u pravosudne institucije.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće je 2014. sačinilo Smjernice za objavljivanje tužilačkih i sudskih odluka na službenim web stranicama u cilju ujednačenja prakse proaktivnog objavljivanja informacija, a naročito u pogledu anonimizacije podataka i postizanja balansa između zaštite ličnih podataka i javnog interesa, ali istraživanja su pokazala da ove preporuke pravosudne institucije u BiH ne primjenjuju jednako.
Pojedine institucije na zvaničnim web stranicama ne navode kontakt-osobe za odnose s javnošću i objavljuju veoma malo vijesti. Veliki broj sudova i tužilaštava nema komunikacijske strategije, a još manje njih dokumente koji definišu pitanja kriznog postupanja i komuniciranja. Većina sudova i tužilaštava ne koristi društvene mreže za komunikaciju s javnošću, glavni tužioci i predsjednici sudova rijetko daju izjave za medije i gostuju u emisijama, a pravosudne institucije rijetko organiziraju press konferencije, što upućuje da je neophodno raditi na unapređenju javne komunikacije i transparentnosti rada pravosudnih institucija u BiH.
Novinari koji su intervjuisani u sklopu istraživanja Transparentnost rada pravosudnih institucija tokom pandemije: Javna komunikacija i odnosi s medijima govore da nisu zadovoljni komunikacijom s pravosudnim institucijama i odgovorima na zahtjeve o slobodi pristupa informacijama. Kažu da tokom pandemije nije bilo značajnih promjena u načinu komuniciranja i transparentnosti rada pravosudnih institucija u BiH jer komunikacija s medijima pravosudnih institucija prvenstveno ovisi o rukovodiocima pravosudnih institucija i službenicima za informisanje.
Komunikacija s medijima tokom pandemije
Novinari su tokom pandemije rad pravosuđa uglavnom pratili preko zvaničnih objava i saopštenja na web stranicama pravosudnih institucija naročito tokom prvih mjeseci kada je većina suđenja bila odgođena, ali kažu da su prakse objavljivanja informacija na stranici Pravosuđe.ba neujednačene.
I prethodna istraživanja su pokazala da su neujednačene prakse objavljivanja, naprimjer, imena osumnjičenih i optuženih. U Smjernicama za objavljivanje tužilačkih i sudskih odluka na službenim web stranicama se, između ostalog, nalaže da se informacije o podignutim i potvrđenim optužnicama mogu objaviti bez ograničenja vezanih za prirodu i težinu krivičnog djela, a u skladu s kapacitetima i resursima tužilaštava, te da se naročito treba osigurati minimum transparentnosti za predmete ratnih zločina, organizirani kriminal, koruptivna krivična djela.
Smjernice također nalažu da su presude u krivičnim predmetima javne i objavljuju se bez ograničenja vezanih za prirodu i težinu krivičnog djela, a u skladu sa kapacitetima i resursima sudova. Sud, međutim, može odlučiti da se lični podaci optuženog, tužitelja, tuženog, oštećenog ili svjedoka ne objave u cilju zaštite ličnog ili intimnog života ovih lica.
Direktor Balkanske istraživačke mreže, Denis Džidić kaže da samo pojedine institucije objavljuju potvrđene optužnice, pojedine ne objavljuju presude ili ih anonimiziraju dok, kako govori nekadašnja novinarka CIN-a Selma Učanbarlić, za postupke koji su odbačeni i odbijeni ne postoje informacije. Poseban problem za novinare predstavlja anonimizacija podataka, odnosno objavljivanje podataka u formi (inicijali ili potcrtani dijelovi) na osnovu koje se osobe ne mogu identificirati, a što, kako navode, u određenim slučajevima nije opravdano niti u javnom interesu.
Prakse objavljivanja saopštenja za javnost također su neujednačene, a na osnovu pregleda deset webstranica pravosudnih institucija u periodu od 15. marta do 15. maja 2020. godine utvrđeno je da su analizirane institucije objavljivale mali broj saopštenja tokom prva dva mjeseca pandemije. Smjernice za objavljivanje tužilačkih i sudskih odluka na službenim web stranicama ne sadrže upute za objavljivanje saopštenja, a i pojedine dostupne strategije za odnose sa javnošću nemaju precizne podatke o tome kako i kada bi se one trebale objavljivati. Sud BiH, naprimjer, distribuira saopštenja za javnost u vezi s aktivnostima suda i fazama iz postupaka jednom sedmično putem maila i objave na stranici, ali novinarka Agencije Srna, Vera Bugarin, navodi da je teško ostvariti telefonsku komunikaciju s tim sudom, naročito tokom pandemije.
Odnosi s glasnogovornicima
Drugi ključni izvor informacija za novinare o radu pravosudnih institucija tokom pandemije bila je komunikacija s glasnogovornicima i službama za informisanje. Novinari govore da pojedine institucije imaju odlične glasnogovornike, press službe i ažurno odgovaraju na upite, pa čak koriste i Viber grupe za komunikaciju. U nekim slučajevima, međutim, takve dobre prakse ovise u potpunosti od jedne osobe pa tako Zinaida Đelilović, novinarka Oslobođenja u vrijeme ovog istraživanja, kaže da u slučaju kada glasnogovornik Tuzlanskog tužilaštva Admir Arnautović ode na odmor, „obično nam tada nastaje problem… nemamo od koga dobiti informaciju“.
Novinari govore da su neke od pravosudnih institucija potpuno zatvorene za medije i ne odgovaraju na njihove upite, poput Kantonalnog tužilaštva u Mostaru ili Tužilaštva BiH. Posebno ističu nedostatak transparentnosti rada Tužilaštva BiH, a kako govori Bugarin, odgovori na upite od Tužilaštva BiH su često u formi ‘’bez komentara’’. Učanbarlić dodatno obrazlaže probleme u komunikaciji s Tužilaštvom BiH:
’’Mi apsolutno ne znamo kako ta institucija radi izuzev onoga što vidimo na kraju, što se desi na sudu ukoliko dođe do podizanja optužnice, odnosno do procesuiranja određenog slučaja (…) To nije dovoljno pogotovo uzimajući u obzir sve ove optužbe da se ne procesuira dovoljno slučajeva korupcije, šta se dešava sa predmetima, kako se raspoređuju ti predmeti, kako se vode istrage, u kojim fazama su određene istrage, šta se dešava među njima, ko su ljudi koji tamo rade. Mi smo pokušavali da dobijemo razne podatke u Tužilaštvu BiH, nismo uspijevali. Vi ste na kraju prinuđeni, kao novinari, da te podatke tražite u nekim drugim izvorima što naravno otežava i odugovlači proces istraživanja.’’
Džidić smatra da su tužilaštva općenito slabo transparentna i da je od njih teško dobiti informacije o statusu određenih predmeta. On nadalje problematizira činjenicu da tužilaštva i sudovi veoma rijetko organiziraju press konferencije što dodatno govori o nedostatku transparentnosti i poteškoćama novinara da dođu do određenih podataka.
Pored toga, kako je objasnio glasnogovornik i sekretar Okružnog tužilaštvau u Istočnom Sarajevu Neven Kramer, pojedine pravosudne institucije nemaju glasnogovornike, već ovaj posao obavljaju sekretari, što im dodatno otežava rad. Učanbarlić ističe i problem nepoznavanja Zakona o slobodi pristupa informacijama od strane pojedinih službenika za informisanje i osoba koje su nadležne za odnose sa javnošću.
Istraživanja ukazuju na nedosljednu primjenu ovog zakona u pravosudnim institucijama BiH, te da novinari često ne dobivaju odgovore ili dobivaju nepotpune odgovore na upite, kao i neujednačene prakse objavljivanja vodiča za pristup informacijama i indeks-registra koji sadrži vrste informacija koje su pod kontrolom javnog organa i oblik u kojem su informacije dostupne, a koji su javni organi dužni objaviti.
Pristup ročištima i sjednicama
Tokom pandemije, u pogledu pristupa ročištima i sjednicama bilo je poteškoća. Tako je, govori Učanbarlić, novinarima CIN-a naprimjer odbijen zahtjev da prisustvuju ročištu u Kaknju (optužnica protiv sutkinje) s obrazloženjem da su na snazi mjere kriznih štabova i da sudnica ne može primiti veći broj gostiju, što je ograničilo rad novinara i otežalo uvid javnosti u informacije o predmetima pred pravosudnim institucijama.
Iako je, kako kaže, VSTV posljednjih godina promijenio svoju komunikaciju s medijima i otvorio sjednice i disciplinske postupke za javnost, tokom pandemije novinari nisu mogli pratiti telefonske i online sjednice VSTV-a, a ovakve odluke bile su problematizirane u javnosti.
Bugarin kaže da je komunikacija sa VSTV-om tokom pandemije bila dobra i da je dobivala informacije od glasnogovornika, ali da tokom sjednica u prostorijama institucije novinarima otežava nepridržavanje dnevnog reda, zatvaranje za javnost pojedinih pitanja koje interesuju novinare i rijetko davanje izjava.
