EN
[box align=’box-center’ id=’7980′]
Do sada je objavio: “Riječi iz džepova”, zbirku poezije, “Osmi povjerenik”, roman, “Kome ćemo slati razglednice”, zbirku poezije, “Pričaj mi o njoj”, roman, “Hotel Grand”, roman, zbirke kolumni, “Muke malog vuka”, knjiga za decu, “Split za početnike” (sa kolegom Ivicom Ivaniševićem)… Dobitnik je mnogobrojnih književnih nagrada, ali prvo logično pitanje za Barnija, kako ga zovu prijatelji, dok sedimo u jednom vračarskom kafiću, jeste kakvo je stanje medija u Hrvatskoj danas?
“Situacija definitivno, u čemu se slažu svi novinari i komentatori koji su to bili i u vrijeme 90-ih, veoma podsjeća na to doba. Kreću tužbe protiv novinara i otkazi zbog načinjene štete i sve odlazi u vražju mater, što se mene tiče. Novinarski zanat se ne cijeni već najmanje deset godina. Danas imate državnog novinara Velimira Bujanca, koji je miljenik predsjednice i Tomislava Karamarka, vođe opozicije, čovjeka koji se nada da će biti premijer. Taj novinar se početkom 90-ih slikao u nacističkoj uniformi, sa kukastim križem na rukavu. On je glavna medijska uzdanica Karamarka i to je ona crno-crvena – kao onaj nacistički znak na rukavu – nit koja se provlači kroz sve hrvatske medije, a taj je novinar simbol trenutne situacije u hrvatskom novinarstvu. Ali, eto, dok sam ovdje u Beogradu, koliko vidim i čujem od ljudi, situacija nije ništa bijelja. Dapače”, kaže Baretić za Novi magazin.
*Ima li autocenzure kod novinara u Hrvatskoj?
Ne znam. Ja sam uvijek pisao šta mislim, ali je to pitanje stila. Sve se može kazati. To je pitanje truda oko stila, da te ne mogu zaskočiti. Vjerojatno postoji.
*Koliko ta medijska situacija ima veze sa politikom?
To je pitanje kokoši i jaja. Mediji kreiraju društvenu sliku. I već se više od godinu dana govori o pobjedi HDZ-a na izborima početkom 2016. SDP vlada se ponaša gubitnički, nešto se batrgaju, ali to je jadno. Too little, too late. Ta percepcija je već stvorena i svi se već spremaju – u, jbt, da vidimo šta nam je raditi za koji mjesec ako hoćemo raditi, zadržati posao, kao da se tu ništa ne može promijeniti. Nije točno. Ali, velim, mediji koji su stvorili tu sliku sad je dodatno napumpavaju i tako se prestrojavaju.
*Hoće li HDZ zaista pobediti?
Ja ću učiniti sve da se to ne dogodi. Ali to je, nažalost, samo jedan glas. Ja ni za koga neću agitirati u svojim rijetkim kolumnama na T-portalu, ali da, protiv HDZ-a hoću. Ta stranka je nepravomoćno osuđena kao zločinačka udruga i ja ne znam šta Vrhovni sud čeka već godinu dana.
*Kakvi su sada sveukupni srpsko-hrvatski odnosi?
Mislim da se ove ekipe na vlasti sada jako dobro zabavljaju. Oni su stvorili posebnu kastu kojoj je prvenstveni cilj da građane sa demokratskim nazorima odbiju od izbora. Da im pokažu da kakva god smjena bila, ništa se bitno neće promijeniti, pa kog su Boga onda išli na izbore! Tu se već 50 posto njih eliminiralo. Oni se svi jako dobro slažu, kako unutar zemalja tako mislim i međusobno. Rade po istom šablonu i ne znam doista što se treba dogoditi da se te stvari promjene. Da padne atomska bomba, jedna tu, jedna tamo?
*Jača li desnica generalno?
Apsolutno. Desnica jača svuda i možda je ovo trenutak da budemo ponosni jer smo napokon u evropskom trendu, svi skupa. Ova ekonomska kriza je divno gnojivo za jačanje desnice. A onda su tu nesposobne politike koje zanima samo opstanak na vlasti, mržnja za strane banke koje jedu našu supstancu, gomila ratnih veterana, barem u Hrvatskoj, koji su nezadovoljni svojim današnjim statusom – jesmo li se za ovo borili. Dakle, sve su to preduvjeti koji su postojali 1932. u Njemačkoj za uspon desnice i eksploziju mržnje. Ja bih jako volio da sam u krivu, ali činjenice me demantiraju.
*Kako komentarišete svastiku na Poljudu?
Užasno je tužno bilo gledati reakcije – u, lele, što će sad svijet reći?! Splitske fasade su pune kukastih križeva, običnih križeva s nekakvim porukama. Čitav grad je u tome. To radi nekolicina idiota i ja se najviše zgražam nad time što to niko ne čisti, to stoji godinama. Ali, sad kad je svijet to otkrio, to licemjerje u službenoj javnosti je fascinantno – ajme, sramote, jer je to bila međunarodna utakmica. I sad nije problem što je Evropa vidjela, jer mi smo sad članica. Problem je u tome što nas UEFA može kazniti, pa naši “vatreni” možda neće moći ići na evropsko prvenstvo!
To je užasno, ljigavo, pokvareno i najniže moguće licemerje. Svi se slažu da je to strašno, to je učinio neki zločinac koji želi nauditi Hrvatskoj. Ali, ponavljam, to je samo najveća svastika u Hrvatskoj, a one manje od pola metra, to nema veze i nitko nije spomenuo druge moguće posljedice po Hrvatsku. Pa, imaš saborskog zastupnika u Splitu koji kaže “ne, to je socijalistički simbol, bio je simbol nacional-SOCIJALISTA, kakav fašizam, o čemu vi govorite”! On to govori u parlamentu jedne članice EU i nitko ništa! Osim nekolicine novinara i političkih analitičara, nitko ne imenuje stvari pravim imenom.
Svuda oko sebe vidim proces truljenja. I koliko god je meni uvijek beskrajno ugodno u Beogradu, vidim da i ovdje to traje. Kad ćemo se izvuć iz toga, zbilja ne znam. Baš sam, onako, beznadan.
