“Nestručno lice” i doktorat

Ilustracija: Canva
Ilustracija: Canva

Sud nije osporio da je deo sporne doktorske disertacije Jelene Trivan prepisan bez navođenja izvora. Ali, kako tvrde u presudi, to smeju i mogu da ustanove samo “stručna lica” – nikako novinari

 

U ime naroda – “Vreme”, glavni urednik Filip Švarm i novinar Nemanja Rujević – solidarno će isplatiti Jeleni Trivan 80.000 dinara zbog povrede časti i ugleda. Apelacioni sud je presudio i da “Vreme” objavi presudu Višeg suda, što je i učinjeno u prošlom broju naših novina. Odbačen je odštetni zahtjev od milion dinara, a tekst “Anatomija jedne disertacije”, koji je i predmet spora, ostaće i dalje na portalu “Vremena”.

 

Zašto smo zapravo osuđeni?

 

“Vreme” je pre pet godina objavilo tekst o doktorskoj disertaciji tužilje. Tu stoji da su u ovom radu – sve bez znaka navoda, citiranja ili spominjanja tih izvora u spisku literature – zastupljeni izvodi iz tuđih članaka, knjiga i tako dalje.

 

Međutim, prema pravosnažnoj presudi, ovo nismo smjeli uraditi. Zašto? Zato što je Sud u presudi jasno rekao da je tekst kolege Rujevića “analiza tužiljine doktorske disertacije od strane lica koje za to nema stručno znanje”. I dodao da se ni u ovom, niti u bilo kojem drugom slučaju “ne može zaključiti bez mišljenja stručnog lica”. Inače, Sud nije osporio da su veliki dijelovi rada preuzeti iz drugih izvora bez citiranja.

 

Iskaz kolege Rujevića na jednom od ročišta da je potrebna osnovna pismenost da se primijeti istovjetnost teksta u dva pasusa, kao i da je lako utvrditi koji je od ta dva rada stariji, nije uvjerio Sud. On vjeruje samo stručnjacima.

 

Zašto ih “Vreme” onda nije potražilo? Jeste, poštovani čitaoče, ali u trenutku pisanja teksta “Anatomija jedne disertacije”, Filološki fakultet – protivno pravilima Univerziteta – nije imao Etičku komisiju kojoj se sumnja na plagijat mogla prijaviti. Ona je formirana tek kasnije.

 

Tako je grupa profesora, poput Olivera Toškovića sa Filozofskog fakulteta, povodom sporne disertacije mogla da preda prijavu Etičkoj komisiji tek 2022. godine, a počelo je i formiranje Stručne komisije koja ju je trebala ocijeniti.

 

Ali – ne lezi vraže. Fakultet je imenovao dva člana Stručne komisije, jednog Univerzitet, dok je četvrti trebao doći iz Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje. Na njega se čekalo maltene dvije godine. Konačno, Nacionalni savet je imenovao svog člana Stručne komisije – dr Borivoja Baltazarevića – da bi se on ubrzo povukao iz ovog tijela zbog zdravstvenih razloga.

 

Troje preostalih profesora – o čemu je govorio i pisao predsjednik Stručne komisije Boban Arsenijević sa Univerziteta u Gracu – ipak je izradilo nacrt izvještaja kojim je sporna disertacija proglašena za plagijat. No, bez Baltazarevićevog potpisa taj izvještaj ne važi. Sada je na Filološkom fakultetu da ispočetka formira Stručnu komisiju, čije je članove Savet za visoko obrazovanje već odredio. Hoće li i kako nova komisija završiti svoj posao, teško je procijeniti.

 

Dakle, postojala su “stručna lica” na kojima insistira Sud. Ona su odavno dala svoje mišljenje. Samo što ispada da se njegovo ozvaničenje u formi odluke Stručne komisije može odlagati unedogled. Osim toga, ta mišljenja stručnjaka, kao i peripetije sa komisijom, bila su poznata Apelacionom sudu, ali on ih nije uvažio, pa čak ni konstatirao.

 

Sada ispada da je pouka iz ove presude “Vremenu” da novinari ne smiju da pišu o temama od javnog interesa ukoliko nemaju zvanični dokument da im potvrdi očigledno. A ako su izgledi da se takav papir ikad dočeka slabi – onda je najbolje da o tim slučajevima nikada i ne izvještavaju.

 

Budući da smo svjesni opasnosti po javni interes i slobodu medija koje sadrži ova presuda, “Vreme” će od Vrhovnog kasacionog suda zatražiti njenu reviziju.

 

Izvor: Vreme

Tagovi

Povezani tekstovi