U poslednjih nekoliko godina novinari u Srbiji suočavaju se sa sve učestalijim oblicima napada, pretnji, zastrašivanja i pritisaka koji ozbiljno ugrožavaju njihovu bezbednost i rad. Iako su ovi incidenti sve brojniji, stopa procesuiranja i osuđujućih presuda ostaje niska, a veliki broj krivičnih prijava se odbacuje ili ne rezultira pokretanjem krivičnog postupka. Ovakva praksa ima dugoročne negativne posledice, ne samo po ličnu sigurnost novinara i slobodu medija, već i po demokratske procese i odgovornost institucija. Ova analiza ima cilj da doprinese razumevanju načina na koje tužilaštva postupaju u slučajevima napada i pretnji novinarima, sa posebnim fokusom na razlike između formalnih odluka o odbacivanju krivičnih prijava i internih službenih beleški u kojima se konstatuje da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka. Iako su obe odluke rezultat ocene da ne postoje pravni ili činjenični razlozi za dalje postupanje, njihova pravna priroda i posledice se značajno razlikuju — formalne odluke omogućavaju pravo na žalbu, dok službene beleške ostaju van domašaja bilo kakve pravne kontrole.