Reklame guše i dalje

Beograd-Mi­ni­star tr­go­vi­ne, tu­ri­zma i uslu­ga Bo­jan Di­mi­tri­je­vić je, dva pu­ta za­re­dom upo­zo­rio ban­ka­re da u ogla­ša­va­nju iz­o­sta­vlja­ju va­žne in­for­ma­ci­je, o tro­ško­vi­ma uslu­ga, upo­tre­blja­va­ju neo­d­re­đe­ne iz­ra­ze ko­ji­ma iza­zi­va­ju za­blu­du kod po­tro­ša­ča o uslu­zi ko­ju nu­de. Šta je, me­đu­tim, sa osta­lim pro­iz­vo­di­ma či­je agre­siv­ne re­kla­me su „pre­pla­vi­le“ TV sta­ni­ce i ko­je, ta­ko­đe, do­vo­de u za­bu­nu gra­đa­ne.
– Pri­me­nom Za­ko­na o ogla­ša­va­nju uve­šće se red u ovu oblast, a na­kon ba­na­ka do­la­ze na red i osta­li pro­iz­vo­di u uslu­ge – na­ja­vlju­ju u Mi­ni­star­stvu tr­go­vi­ne.
Stu­pa­nje na sna­gu Za­ko­na o ogla­ša­va­nju de­cem­bra pro­šle go­di­ne tre­ba­lo je da na­pra­vi pre­kret­ni­cu na tr­ži­štu mar­ke­tin­ških uslu­ga u Sr­bi­ji. Mno­gi su se ta­da na­da­li da će­mo se ko­nač­no spa­si­ti „te­ro­ra“ re­kla­ma. Ali, ogla­sna sce­na go­to­vo se ni­je pro­me­ni­la. Ova­ko Žo­zef Lon­čar, struč­njak iz ove obla­sti oce­nju­je sta­nje u Sr­bi­ji, po­la go­di­ne na­kon do­no­še­nja za­ko­na.
Dve go­di­ne se, ka­že, de­ba­to­va­lo o ovom za­ko­nu, ali ni­ko ni­je spo­mi­njao agen­ci­je ko­je su upra­vo lan­si­ra­le re­kla­me. Do sa­da je pri­met­no je­di­no po­vla­če­nje ogla­ši­va­ča du­va­na. A, po mi­šlje­nju Lon­ča­ra, pro­iz­vo­đa­či že­sto­kih al­ko­hol­nih pi­ća su „ko­la­te­ral­na šte­ta“ i nji­ho­vi lo­kal­ni pred­stav­ni­ci još ni­su sa­vla­da­li osnov­ne teh­ni­ke lo­bi­ra­nja.
– Mno­go je to­ga još po sta­rom – ka­že Lon­čar. – „Sli­ka u sli­ci“ je sve če­šći ob­lik ogla­ša­va­nja i da­lje je pri­sut­na „se­ča“ TV pro­gra­ma, ugra­đe­ne su sli­ke lo­go­ti­po­va po­kro­vi­te­lja sko­ro ce­lim to­kom emi­si­je. U od­jav­nim špi­ca­ma ko je dao ha­lji­ne, ci­pe­le, šmin­ku, ko je ure­dio ko­su. Sr­bi­ja je „El­do­ra­do“ za re­kla­mi­ra­nje stra­nih kom­pa­ni­ja.

Mul­ti­na­ci­o­nal­ne kom­pa­ni­je ne pri­me­nju­ju ni je­dan od osam ko­dek­sa Me­đu­na­rod­ne tr­go­vač­ke ko­mo­re, či­je je se­di­šte u Pa­ri­zu, a či­ji je pu­no­prav­ni član i na­ša Pri­vred­na ko­mo­ra Sr­bi­je. Po­na­ša­ju se kao da su u afrič­kim ze­mlja­ma.
„Bom­bar­du­ju“ nas agre­siv­nim re­kla­ma­ma, ka­ko su nji­ho­vi pro­iz­vo­di bo­lji od dru­gih, ali ne ka­žu ko­jih pro­iz­vo­da. Zub­ne pa­ste re­kla­mi­ra ano­nim­na sto­ma­to­lo­ška aso­ci­ja­ci­ja, ali ne zna­mo na osno­vu če­ga da­ju pre­po­ru­ku da se baš taj pro­iz­vod ku­pu­je, uka­zu­je Lon­čar. Slič­no je sa i de­ter­džen­ti­ma, ra­znim pre­pa­ra­ti­ma.
– Je­dan od raz­lo­ga re­klam­nog te­ro­ra u Sr­bi­ji ni­je sa­mo ne­pri­me­nji­va­nje Za­ko­na o ogla­ša­va­nju, ko­ji je stu­pio na sna­gu 24. de­cem­bra 2005. go­di­ne, ne­go sva­ka­ko i za­o­bi­la­že­nje me­đu­na­rod­nih ko­dek­sa ko­ji re­gu­li­šu ovu oblast – na­gla­ša­va Lon­čar.
U slu­ča­ju kr­še­nja Za­ko­na o ogla­ša­va­nju pred­vi­đe­ne su ka­zne od 300.000 do tri mi­li­o­na di­na­ra za pri­vred­ne pre­stu­pe i ka­zne od 100.000 do mi­li­on di­na­ra za pre­kr­ša­je.

D. Marinković

Tagovi

Povezani tekstovi