Bez pregovarača nema ni kolektivnog ugovora

– Zbog toga je kolektivni ugovor za medije u ovom trenutku nemoguće potpisati. Sve dok ne budemo imali drugu stranu za pregovore, imaćemo samo simulaciju kolektivnog ugovora – rekao je Dragan Milanović, potpredsednik Granskog sindikata medija Nezavisnost.


Na skupu je naglašeno da novinare i medijske radnike u Srbiji predstavljaju dva strukovna udruženja i dva sindikata, što dodatno otežava pregovore koji bi doveli do dokumenta kojim bi se regulisale sve specifičnosti ove delatnosti.
Predsednica NUNS Nadežda Gaće napomenula je da privatizacija lokalnih štampanih medija još nije završena, iako je rok za promenu vlasništva bio 31. decembar 2006. Ona je objasnila da je u kontekstu kolektivnog pregovaranja proces privatizacije svih medija izuzetno značajan, jer će medijski radnici morati da se okrenu upravo poslodavcima u privatnom sektoru i da s njima zaključe kolektivne ugovore. A organizovanje sindikata u privatnim medijskim kućama u Srbiji više je izuzetak nego pravilo, opšta je ocena učesnika u raspravi.
Predstavljajući zakonske okvire koji omogućavaju kolektivno pregovaranje, pomoćnik ministra rada, zapošljavanja i socijalne politike Vladimir Garić ocenio je da su se u medijskoj sferi stekli preduslovi da se odnosi urede kolektivnim ugovorom. On je odbacio mogućnost da država obaveže poslodavce u oblasti medija da se udruže, naglašavajući da su osnovni principi kolektivnog pregovaranja upravo dobrovoljnost i neobaveznost.
Predsednica Sindikata novinara Srbije Dragana Čabarkapa rekla je da bi udruženja novinara trebalo da iniciraju poslodavce u medijima, odnosno vlasnike i glavne i odgovorne urednike, da se udruže, kako bi predstavnici novinara dobili drugu pregovaračku stranu.
Zbog koegzistencije više organizacija u struci, predsednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Dragutin Lučić savetovao je kolege iz Srbije da formiraju jedno koordinacijsko telo koje će definisati zajedničke ciljeve i pregovarati u ime svih predstavnika medija. Kako je objasnio, Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske ni posle tri godine pregovaranja nisu uspeli da dobiju kolektivni ugovor na nacionalnom nivou. Ipak, 70 odsto novinara u Hrvatskoj obuhvaćeno je, prema Lučićevoj oceni, relativno dobrim obnovljenim kolektivnim ugovorima koji su nastali krajem devedesetih. Potpredsednik HND Zdenko Duka objasnio je da su najveće teškoće u zaključivanju kolektivnog ugovora na nivou cele Hrvatske, između ostalih, definisanje minimalnih zarada, sistem napredovanja i regulisanje radnog vremena novinara.
Govoreći o borbi za prava zaposlenih u hrvatskim medijima, Lučić je rekao da je jedan od važnih segmenata u tome i informacija o prihodima od oglašavanja.
– Pre dve godine u Hrvatskoj je godišnji prihod bio 446 miliona evra, a u Srbiji pet puta niži. Prošle godine u Hrvatskoj je od oglašavanja prihodovano između 550 i 600 miliona evra, što predstavlja više od jedan odsto državnog budžeta. Mi smo onda pitali zašto deo tog velikog kolača ne pripadne i zaposlenima u medijima – rekao je Lučić.
Hrvatsko novinarsko društvo pokrenulo je i inicijativu da se medijskim kućama smanji porez na dodatu vrednost sa 22 na 10 odsto i to, kako je objasnio, samo onim medijima koji imaju potpisan kolektivni ugovor i statut medija (akt kojim se, između ostalog, obezbeđuje autonomija novinara u odnosu na vlasnika) i obezbeđuje propisani prostor za priloge o nauci i kulturi.
– Čak su i poslodavci shvatili da ih kolektivni ugovor i statut medija štiti od promene vlasničke strukture. Ipak, najveći problem i u Hrvatskoj i u Srbiji su lokalni mediji i činjenica da su tamo najugroženiji slobode i prava novinara, najmanja su primanja, a zbog relativno malog broja zaposlenih lokalni mediji ne mogu stvoriti kritičnu masu koja bi vršila pritisak na vlasnike, odnosno poslodavce – zaključio je Lučić.


I. Kljajić

Tagovi

Povezani tekstovi