Agonija Radio Kikinde

Iako je postojala mogućnost za ubrzan proces privatizacije, rukovodioci ICK-a (sve radikalski, a bivši SPS-ovi kadrovi) potrudili su se samo da razdvoje firmu, s tim što su povlašteniji iz informativne redakcije raspoređeni u radijsku redakciju pošto je rok za privatizaciju radija duži za godinu dana. Naravno, svojski su se trudili i da od oba medija naprave partijska glasila, što se eksplicitno potvrdilo tokom izborne kampanje. Dotle je došlo da je i kikindski DSS održao protestnu konferenciju ispred zgrade opštinskih medija.

Takva upravljačka garnitura ICK-a jedva je uspela da poslednjeg dana konkursa za regionalnu frekvenciju preda prijavu i potrebnu dokumentaciju. Za frekvenciju od 98,3 MHz, na kojoj se već 16 godina emituje Radio Kikinda, konkurisali su i Radio VK i Radio Kum. Prednosti ove dve stanice su što su u privatnom vlasništvu, postoje duži niz godina, dobro su opremljene i na kraju, ali možda i najvažnije, imaju zavidnu slušanost. VK je naprimer osnovan 1997. godine a uz to je informativni program ovog radija odigrao važnu ulogu u demokratizaciji društva.

Zato su šanse opštinskog radija najmanje iako je sistemski najbolje postavljen, ima dva visoko profesionalna studija, dobru opremu i kvalitetnu tehničku ekipu. Da je radikalska ekipa zadužena za informisanje bila sposobnija, opštinska radio stanica bi već bila privatizovana i sa mnogo većim izgledima za pobedu na konkursu za regionalnu frekvenciju. Ovako, za zaposlene ostaje nada da će RRA uvažiti apel ANEM-a da se Kikindi dodele i lokalne frekvencije. No, i tada Radio Kikinda teško doći do frekvencije jer će konkurencija privatnih radio stanica biti još veća.


Ž.B.

Tagovi

Povezani tekstovi