Teško je doći do prave informacije

Nedavno sprovedeno istraživanje pokazalo je da 65 odsto mladih Albanaca nikad ne bi moglo da se druži sa Srbima. Četvrtina ispitanih Srba ne može da zamisli da su im Albanci prijatelji. Špend Limoni, novinar prištinskog Ekspresa, tvrdi da sa Srbima dobro sarađuje, naročito u kriznim profesionalnim trenucima.


– Dešava se da dođe Marti Ahtisari, krenem da mu uzmem izjavu, a diktafon mi otkaže. Nemam problem da od srpskog kolege pozajmim traku sa izjavom.


Limoni je bio jedan od učesnika susreta novinara Kosova i Srbije „Saradnja medija posle statusa“, koji je nedavno održan na Kopaoniku u organizaciji NVO „Inicijativa mladih za ljudska prava“. On „pokriva“ dešavanja vezana za konačni status Kosmeta.


– Kao novinar, trudim se da objektivno izveštavam o političkom procesu. Lično mišljenje je već druga stvar – iskren je.
Limonijeva koleginica Evlijana Borani član je Izvršnog odbora Udruženja profesionalnih novinara Kosova. Oboje se žale da je nekad veoma teško doći do prave i, pre svega, pravovremene informacije.


– Kada se nedavno dogodio incident kod manastira Visoki Dečani, prva zvanična izjava bila je da nema informacija da se nešto uopšte desilo. Albanskim novinarima potrebna je specijalna dozvola da bi uopšte prišli manastiru. Dovoljno je da se dozvole i informacije ne dobiju pravovremeno, pa da se objavi nepotpuna vest – kaže ona.
Albanske novinare često zbunjuju i nerešena pitanja nadležnosti. Postoji nekoliko nivoa administracije, pa nije uvek jasno ko je za šta nadležan. Medijski poslenici često ne znaju kome da se obrate – Unmiku, kosovskoj vladi, lokalnim vlastima… Problem predstavlja i nedostatak zakona. Zakon o slobodnom pristupu informacijama ima rupa. Iako je donet 2003, još ima opština koje nemaju mehanizme za njegovu implementaciju. Recimo, nije definisano šta sve potpada pod top secret.


Limoni pojašnjava situaciju sa kosovskim dnevnim listovima. Prema njegovim rečima, ne postoje vladini mediji, ali ima onih koji su nacionalno orijentisani i koji se identifikuju sa određenom političkom opcijom. Tako, Bota važi za list Lige za Kosovo, a Epoka Re se povezuje sa Tačijevom DPK. Koha ditore, Zeri ili Ekspres u prvi plan stavljaju informaciju.
– Srbiji se daje dosta prostora u kosovskim medijima. Taj prostor je sad veći jer su u toku pregovori. Mediji moraju da odražavaju stavove obe strane.


Posle statusa, pretpostavljam da će se retko izveštavati o Srbima. To neće biti slučaj sa Srbima sa Kosmeta. Počeće proces implementacije, a oni su ključni deo dokumenta. Beograd će biti aktivan partner u procesu na Kosovu, pa će biti prisutan u izveštajima – predviđa Limoni. U nastojanju da čitaocima pruži što potpuniju sliku, oslanja se i na izveštavanje srpskih medija. Neke od njih, poput agencije Beta ili B92, hvali zbog objektivnosti, ali tvrdi da postoje i oni koji neguju drugačiji duh.


– Recimo, Tanjug. Tamo se kosovski Albanci ponekad nazivaju belom Al kaidom, fundamentalistima, teroristima… To mi smeta.
Na pitanje kako vidi Kosovo za 10 do 20 godina, novinar Ekspresa kaže da će to u najvećoj meri da zavisi od odnosa koje će postaviti političke elite.
– Međunarodna zajednica će imati veliki uticaj, možda i glavnu reč. Kosovski političari su se već izjasnili – budućnost je u EU, a i srpski lideri izjavljuju da žele da se integrišu u evroatlantske strukture. Obe strane su svesne da se u Evropu ne može ući kroz konflikte. Budući odnosi biće regulisani kroz evropske standarde.


Dok evropski standardi ne stignu na ove prostore, kosovski, baš kao i srpski novinari prinuđeni su da dele sudbinu društva.
– Društvo je siromašno, pa su i novinari. Za sada su kosovski prioriteti status i srpska zajednica, pa to ograničava prostor za otvaranje drugih pitanja. Nadam se da će posle statusa i to doći na dnevni red. Na Kosmetu nema ekonomije, privrede, investitori se ustežu jer još nisu raščišćeni vlasnički odnosi sa Srbijom. Sa definisanjem statusa, i to će doći na svoje mesto, pa ćemo onda valjda moći da se bavimo i statusom novinara – kaže Evlijana Borani, dodajući da na Kosovu postoji slobodno tržište medija, pa će opstati samo oni najgledaniji, najslušaniji i najprodavaniji, a ostali će pod ključ.


Jelena Mitić

Tagovi

Povezani tekstovi