Zlo i naopako

Muralizam kao državna religija

Foto: N1
Foto: N1

Državna zaštita murala, lika i nedela Ratka Mladića nije mogla da prođe bez podrške lojalnih medijskih ispostava koje ionako posluju po principu „Veži konja gde ti gazda kaže“. Tabloidi su se prosto utrkivali ko će brže, jače, bolje da stane na branik genocidne ulične umetnosti, te da ospe snažniju paljbu po „autošovinistima“, „lažnoj eliti“, „izdajnicima“, „antisrbima“ i ostalim skrnaviteljima vračarske freske.

Teško je iz mase likovnih impresija izdvojiti najsumanutiju, tradicionalno se istakao notorni D.J. Vučićević, ali je ipak najzapaženije tumačenje Darka Mladića, sina osuđenog ratnog zločinca, koji veli da je bacanje jaja na mural „fašistički čin političkih marginalaca”, a da je Ratko „žrtva fašizma“.

 

Jasno kao dan koji nam neće uskoro svanuti: kad pogodiš jajetom sliku na zidu – to je fašizam, a kad snajperskim metkom ili granatom pogodiš dete u opsednutom Sarajevu – to je odbrana srpskog naroda. I tako 1.601 put, baš se udarnički branilo srpstvo ugroženo.

 

U sličnom tonu su zborili gosti dežurnih trovačnica na nacionalnim frekvencijama, a i skupštinska većina je našla za shodno da izrazi ljubav generalu koji nije nikakav zločinac, već je samo branio Srbe. Pogotovo one na Velešićima i Pofalićima gde „nema srpskog življa mnogo“ (presretnuti razgovor komandanta Ratka sa artiljerijskim zapovednikom).

 

Zahvaljujući opštoj mobilizaciji patriotskih snaga na odbrani vračarske mazarije, mural je postao mnogo više od portreta ratnog zločinca. Unapređen je u simbol zvanične ideologije države Srbije, svetonazora koji nam naprednjaci i njihovi sateliti nameću kao jedino ispravno viđenje stvari.

 

Pošto je muralizam preko noći postao državna religija, dogmatičari nisu stigli da sistematizuju svoje učenje koje temeljno preoblikuje neke od tradicionalnih pojmova o svetu.

 

Kako bi se građani lakše snašli u vrlom novom svetu muralizma, neophodno je bar definisati osnovne kategorije i koordinate u kojima je dozvoljeno misliti i bivstvovati.

 

MALI REČNIK MURALIZMA

 

Muralne norme: Eksplicitna ili implicitna pravila ponašanja koja važe u društvenoj zajednici Mladićevih jataka. Prema njima se neko ponašanje procenjuje kao muralno ili nemuralno, odnosno dobro ili rđavo. Muralizam ima samo jednu muralnu normu: dobro je kad mi njih pobijemo i opljačkamo, a zlo je kad oni to učine nama.

 

Muralno vaspitanje: Odgajanje dece i omladine u duhu muralizma. Najčešće se odvija u okviru navijačkih grupa i ekstremno desničarskih organizacija, pod budnim okom državnih organa. U ovim grupama za socijalizaciju mladež se od malih nogu uči korisnim veštinama kao što su premlaćivanje slabijih i dilovanje opijata, ali i temeljnim muralističkim vrednostima kao što su mržnja, šovinizam, kult sile, grabež i svi mogući oblici socijalne patologije.

 

Muralni imperativ: Unutrašnje načelo prema kojem čovek određuje svoje postupke, apriorni zahtev našeg bezuma koji on sopstvenom strukturom postavlja volji i htenju. Muralizam kao pokret zasnovan na umetničkom delu preferira načela izražena stihom, najčešće u imperativu: „Ubij, zakolji – da Šiptar ne postoji!“, „Ubij Hrvata da Šiptar nema brata!“, „Srebrenice, tako si mi mila, dabogda se triput ponovila“. Ponekad sve vrednosti muralizma bivaju sažete u jednu jednostavnu, ali rečitu parolu, u lakonskom stilu: „Nož, žica, Srebrenica!“

 

Muralni konsenzus: Saglasnost većine ljudi u zajednici Mladićevih jataka o zajedničkim muralnim vrednostima među kojima se posebno ističu pljačka bele tehnike, otimanje stanova i kuća nesrpskom stanovništvu, opsada gradova, spaljivanje sela, masovna silovanja, urbicid, kulturocid i genocid.

 

Muralni zakon u meni: Pojam koji potiče iz dela „Apologija čistog bezumlja“ poznatog filozofa Dobrice Bećkovića Štule: „Što se razmišljanje češće i postojanije njima bavi, dve stvari ispunjavaju dušu uvek novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem: masovna grobnica ispod mene i muralni zakon u meni”. Za razliku od moralnog zakona kojem se podređuju prirodni nagoni i naklonosti, muralni zakon deluje podsticajno na nagone, pogotovo one najniže, dok ih potpuno ne razobruči, što se obično završava omanjom apokalipsom i temeljnom fašizacijom društva. Kao što se iz priloženog može videti.

Tagovi

Povezani tekstovi