INTERVJU: ANA MARTINOLI

Dramatična eskalacija svih oblika kontrole medija

Ana Martinoli, Izvor: Dosije o medijima
Ana Martinoli, Izvor: Dosije o medijima

„Ako se nama, kao građanima, kroz različite procese u društvu, kroz ponašanje političkih elita, kroz način komunikacije onih koji su zaduženi za brigu o ovom društvu, šalju poruke koje afirmišu ili amnestiraju bezakonje, agresiju i prava jačeg, onda je nerealno očekivati da će jedno samoregulatorno telo moći da promeni obrasce koji se osnažuju sa mnogo uticajnijih, vidljivijih i snažnijih mesta“, kaže za Dosije profesorka na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, teoretičarka medija i članica Komisije za žalbe Saveta za štampu

Vlada Srbije je usvojila nacrt dva medijska zakona -o javnom informisanju i medijima i o elektronskim medijima – čemu je u roku od nekoliko dana prethodilo ubacivanje pojedinih članova u zakone koji, očekivano, odgovaraju vladajućoj stranci, a bez znanja Radne grupe koja je na zakonima radila,time izazvana pobuna (dela) medijske zajednice i opozicije, višesatni sastanak između predstavnika Vlade, novinarskih udruženja i međunarodne zajednice gde je došlo, kako je rečeno iz Vlade, do usaglašavanja stavova. Kako saznajemo, pitanje ozakonjenja državnog vlasništva u medijima nije moglo ni biti predmet razgovora, što ostaje kao krajnje sporno. Sa Anom Martinoli, profesorkom na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, teoretičarkom medija i članicom Komisija za žalbe Saveta za štampu, razgovaramo o novim zakonima i medijskoj situaciji u zemlji.

 

DOSIJE: Verujete li da će se novim zakonima nešto promeniti idaće upliv politike u medije biti manji?

 

MARTINOLI: Donete su neke važne, suštinske novine, koje jesu pomak u dobrom pravcu i njihova primena bi– ako bi bila potpuna i dosledna – doprinelaznačajnom poboljšanju statusa novinara i urednika, povećanju transparentnosti procesa vezanih za status, vlasništvo, odgovornost i finansiranje onih koji stvaraju medijske sadržaje, kao i rad Regulatora. Ostaje, naravno, sporna odredba koja vraća državu u vlasništvo medijai koja sugeriše da su volja i želja politike da njen upliv u medije bude bar isti kao do sada, samo sada i zakonski ozvaničen.Otvara se i prostor da taj uticaj bude i mnogo veći i ne obavezno na korist publike.Dosadašnje iskustvo sa odnosom raznih vlasti prema medijima i medijska realnost proteklih decenija uče da kada politika želi da kontroliše medije, ni najbolji zakoni neće biti prepreka toj nameri. Dakle, važno je da se konstatuje – u ogromnom delu novih zakona učinjeni su krupni, suštinski pomaci napred, zatim,na putu istinski demokratskog, slobodnog i otvorenog medijskog tržišta stoji “slučaj Telekom”, ali konačni rezultati ovih zakona će zavisiti pre svega od političke volje da se oni u potpunosti poštuju i sprovode.A to nam je do sada nedostajalo.

 

DOSIJE: Čuju se glasovi da su izmene preko noći bile dimna bomba kako bi se naknadno od njih odustalo, a provuklo se odnosno ozakonilo vlasništvo države u medijima preko Telekoma.

 

MARTINOLI:Naše medijsko tržište je do te mere politički instrumentalizovano i kontrolisano, da skoro svaki događaj na njemu otvara prostor za različite sumnje, nagađanja i oprez. Tako je i u ovom slučaju. Bojim se da mi, zapravo, nikada nećemo znati pouzdano šta je bio pravi razlog naprasnog uvođenja tih nekoliko izmena vezanih za numeraciju kanala i iznos naknade koju bi za kablovske kanale određivao Regulator, izmena načinjenih bez znanja svih aktera uključenih u proces, a potom i njihovo povlačenje. Sa druge strane, status Telekoma u novim zakonima je sporno pitanje svih proteklih meseci, ta želja da se na ovaj način legalizuju aktivnosti ovog javnog preduzeća u oblasti medija je poznata već dugo, na nju su ukazivali istaknuti medijski stručnjaci, profesionalci, članovi radnih grupa, tako da tonije moglo biti skrajnuto ili učinjeno nevidljivim, s obzirom na njegov značaj i eklatantno kršenje uobičajenih evropskih praksi.

 

DOSIJE: Kojeće biti posledice te legalizacije po medije u Srbiji?

 

MARTINOLI:Njih ćemo osetiti odloženo, a zavisiće od toga kad, kako i koliko tu novu, ozakonjenu ulogu države u medijima budu želele da iskoriste one političke snage koje i sada imaju i najveću kontrolu nad medijskim tržištem i za koje su mediji važan alat opstanka i upravljanja stavovima građana.

 

DOSIJE: Očekujete li ikakav rasplet u vezi sa dodelom pete frekvencije? I možete li, recimo, da zamislite da bi REM dodelio petu frekvenciju nekoj televiziji koja otvoreno ne podržava režim?

 

MARTINOLI:Mislim da kriterijumi kao što su podržavanje ili opozicija režimu ne bi smeli da budu kriterijum ni za jednu odluku REM-a, i da bismo ovaj razgovor zadržali u profesionalnim i zakonom propisanim kriterijumima neću ni tumačiti rad Regulatora kroz taj aspekt. Ključni problem je u tome što je postalo praktično nezamislivo da kriterijumi kao što su objektivnost, nepristrasnost, profesionalizam, poštovanje zakona i propisa koji se odnose na medije budu ključni za odlučivanje Regulatora. Proces dodele “pete frekvencije” je samo nastavak procesa započetog dodelom četiri dozvole za nacionalno emitovanje koji je već na mnogo nivoa bio sporan i u kome su prekršena neka od osnovnih profesionalnih i etičkih načela, ali i zakonskih propisa u skladu sa kojima je Regulator morao da postupa. U tom smislu, dešavanja u vezi sa “petom frekvencijom” vidim samo kao nastavak brojnih spornih koraka u tom, za tržište možda i najkrupnijem, aspektu delovanja REM-a – a to je odluka koji mediji će na teritoriji cele Srbije oblikovati stavove građane, definisati ili afirmisati određene skupove vrednosti, informisati i pomagati nam da razumemo ili ne razumemo stvarnost i događaje oko nas.

 

DOSIJE: Šta bi u tom smislu biokorak ka u zakonom ukorenjenom, zdravijem medijskom tržištu?

 

MARTINOLI:Vraćanje na početak celog procesa u kome bi se vrednovao i dosadašnji rad pružalaca medijskih usluga, poštovanje osnovnih novinarskih profesionalnih i etičkih načela, raznovrsnost i funkcije programa, ali i održivo finansijsko poslovanje kandidata. Svemu tome bi prethodila i analiza tržišta i potreba publike, korak koji je zakonom bio obavezan, a nije se desio. Takav korak bi pokazao iskrenu nameru države da medijsko tržište bude usklađeno ne samo sa našim zakonima i propisima, već i sa evropskim standardima i dobrim praksama kojima, nadam se, još uvek težimo.

 

DOSIJE: Članica ste Saveta za štampu, kolika je (ne)moć tog tela da uspostavi poštovanje Kodeksa novinara?

 

MARTINOLI:Mislim da nijedno telo, nijedna organizacija, ni institucija ne može sama da uspostavi neku dobru praksu na ovakvom medijskom tržištu, ukoliko u taj proces nisu uključene različite javnosti, različiti nivoi osmišljavanja i donošenja odluka, u ovom slučaju u vezi sa medijima, i, konačno, ukupnom društveno-političkom klimom u odnosu na poštovanje zakona, propisa, načela dobre prakse, profesionalnih i etičkih standarda. Ako se nama, kao građanima, kroz različite procese u društvu, kroz ponašanje političkih elita, kroz način komunikacije onih koji su zaduženi za brigu o ovom društvu, šalju poruke koje afirmišu ili amnestiraju bezakonje, agresiju i prava jačeg, onda je nerealno očekivati da će jedno samoregulatorno telo moći da promeni obrasce koji se osnažuju sa mnogo uticajnijih, vidljivijih i snažnijih mesta.Istovremeno, ne sme se odustati od insistiranja na popravljanju postojećeg sistema, dodatnom unapređivanju postojećih propisa i pojačanju kontrole praćenja poštovanja zakona. Savet za štampu je svojim dosadašnjim radom pokazao najviši stepen odgovornosti, kada su u pitanju monitoring, analiza i identifikovanje prekršaja Kodeksa novinara, afirmacija dobrih praksi i poštovanje etičkih normi u različitim formama izveštavanja i drugih oblika medijskog rada u štampanim i onlajn medijima.

 

DOSIJE: Koji su, po Vama, krajnji ciljevi vlasti kada je reč o medijima?

 

MARTINOLI:Kao i svih vlasti pre ove – servis, alat, instrument za ostvarivanje svojih interesa.

 

Mislim da, ako smo pošteni prema sebi, a to će biti neophodno zarad ozdravljenja ovog društva, moramo da konstatujemo, nažalost, da nijedna vlast u proteklim decenijama, nije odustajala od kontrole i neke vrste zloupotrebe medija, nikada nijedna vlast nije dozvolila da se mediji u potpunosti izgrade kao nezavisne, profesionalne institucije društva kojima je interes tog društva prvi i najveći prioritet i, samim tim, ni građani nisu mogli da izgrade i osnaže svoje poverenje u medije. Mi danas živimo neku vrstu dramatične eskalacije svih ranijih oblika kontrole medija, ali temelji te kontrole postavljani su već nakon petooktobarskih promena i biće potrebno mnogo vremena da ih uklonimo.

 

Tagovi

Povezani tekstovi