ISTRAŽIVANJE:Dnevnik volim, a "Rubi" gledam

Nije ni čudo. Od pre 47 godina, kada je počelo prvo eksperimentalno emitovanje televizijskog programa TV Beograda, pa do danas, domaća televizijska scena mnogo se menjala, od nekadašnjih osam TV centara JRT-a do sadašnjih više od deset televizija, samo u prestonici.

I dok starije generacije imaju običaj da kažu da, ono što nije bilo na Dnevniku nije se ni dogodilo, drugi gledaju privatne televizije i zdušno se zalažu protiv TV pretplate državne televizije, izgovarajući se da je oni i ne gledaju. Sve to navodi da se zapitamo – šta i zašto gledamo i zašto je televizijama toliko stalo do gledanosti i rejtinga.

U poslednje vreme svedoci smo sve učestalijih slučajeva da televizijske stanice same prezentuju podatke o gledanosti TV programa u Srbiji, često ne poštujući ni elementarne standarde objavljivanja podataka nekog istraživanja, birajući pri tom, samo one parametre koji svedoče u njihovu korist.

Podaci kojima se barata, najčešće su rezultat i vlasništvo AGB Nielsen Media Research, agencije za istraživanje TV auditorijuma, koja je kod nas registrovana aprila 2002. Ona je apsolutni svetski lider u oblasti elektronskog merenja gledanosti, a Srbija je samo jedna od više od 30 zemalja u kojima je ova kompanija provajder podataka o gledanosti TV programa.

Svi podaci ove firme zasnovani su na svakodnevnom elektronskom merenju gledanosti programa pomoću posebnih merača – piplmetara, koji su instalirani u ukupno 890 domaćinstava na teritoriji Srbije bez Kosova i predstavljaju reprezentativan uzorak TV domaćinstava.

Kada hoće da istaknu kako su baš one nagledanije, domaće TV stanice koriste procente ili termine kakvi su rejting ili šer.

– Market šer ili učešće u ukupnom TV auditorijumu predstavlja najbolji pokazatelj snage jedne TV stanice jer kombinuje dva parametra gledanosti – ukupni broj gledalaca koji odgleda bar 1 minut programa neke TV stanice i dužinu gledanja u minutama- objašnjava Darko Broćić, direktor AGB Nielsen Media Research.

Prema njegovim rečima, najveći prosečan dnevni auditorijum u prvih sedam meseci 2005. imao je RTS 1 sa prosečno 3.948.000 gledalaca. Sledi Pink sa 3.762.000, BK sa 3.257.000, RTS 2 sa 2.876.000, B-92 sa 2.587.000 i RTS 3 sa prosečno 2.303.000 gledalaca dnevno.

– Kada se ovi podaci izraze dužinom gledanja, najviše vremena domaći TV gledalac proveo je uz Pink – u proseku 119 minuta dnevno. Slede RTS 1 sa 110 minuta, BK sa 70 minuta, RTS 2 sa 43 minuta i RTS 3 sa 33 minuta – kaže Darko Broćić, predstavljajući rezultate istraživanja.

Jedan od bitnijih faktora, ističe on, jeste i kvalitet tehničkog prijema signala TV stanica. Prema istraživanju koje je za AGB uradio Strategic Marketing, prednjači RTS 1 koji je najbolji tehnički prijem imao u 98,3 odsto domaćinstava u Srbiji. Slede RTS 2 sa 97,7 , RTS 3 sa 94,8 , Pink sa 91,8 , BK sa 88,6 i B-92 sa 88,6 odsto.

– Najgledanija emisija na svim TV stanicama u prvih sedam meseci 2005. godine bio je prenos fudbalske utakmice SCG – Španija, koji je 30. marta emitovan na Pinku, čiji je prosečan rejting gledanosti 27,5 odsto. Na drugom mestu našla se poslednja epizoda serije „Rubi“, opet Pink, sa rejtingom od 23,5. Treća najgledanija emisija bio je „Dnevnik 2“ , 6. januara na RTS 1, sa rejtingom od 22,2 procenta. Na rang-listi 15 najgledanijih našlo se ukupno osam Pinkovih i sedam emisija Prvog programa RTS-a.

Tako dolazimo i do podataka koje je nacionalna televizija objavila u svom programu protekle nedelje, prema kojima je najgledanija domaća televizija u julu bio je Prvi program RTS sa udelom u gledanosti od 21,9 odsto i ukupnom gledanošću od 51 odsto, što čini 3.616.000 gledalaca.
Iz svega navedenog stiče se utisak da se borba za gledaoca više na srpskom TV nebu vodi između RTS-a i Pinka, a to kao da ni oni ne kriju, već koriste svaku priliku da istaknu svoje preimućstvo.

Kako piplmetarska istraživanja potvrđuju, najgledanija TV stanica u zemlji, posmatrano po mesecima, jeste TV Pink koji je u januaru, februaru, martu, aprilu, maju i junu bio na prvom mestu, dok je RTS 1 bio najgledanija stanica u julu 2005. godine, navodi se u dokumentu koji je prezentovao Darko Broćić, direktor AGB Nielsen Media Research.

A pošto je opšte poznato da statistika ništa ne skriva, ali mnogo i ne pokazuje – sve ovo možda i nije bitno kad svako od nas krene daljinskim u šetnju po TV kanalima.

O. Stojimirović

Tagovi

Povezani tekstovi