Izgovori koje političari koriste da izbegnu novinare: U tunelu sam, pržim ribu..

Izvor:Canva
Izvor:Canva

Aleksandar Subotić je predsednik Odbora za zdravstvo Narodne skupštine Republike Srpske i lekar, ali „nije imao vremena za izjave u trenutku kada je, zbog nesavesnih poslodavaca, 46.000 građana RS ostalo bez zdravstvenog osiguranja, piše Srpskainfo.

 

On je bar bio na odmoru za razliku od mnogih političara koji ne čekaju godišnji da bi izbegli „dosadne“ novinare. I to uz vrlo živopisne izgovore, navodi Srpskainfo.

U tunelu, usred mraka

 

 

Naravno, onaj „u tunelu sam, ništa vas ne čujem“ je opšte mesto u novinarskoj praksi. Kada čuje pitanje, političar odluči da li će „izaći iz tunela“, ili će jednostavno isključiti telefon, piše Srpskainfo.

 

„U šumi sam, nemam pojma šta se dešava. I da izbije rat, ja ne bih znao“.

 

Ovakvu SMS poruku pre tri godine poslao je bivši narodni poslanik novinarki Srpskainfo.

 

Kasnije se javio i rekao da je to „bila šala“.

 

Ali mnogi se ne šale, čak ni kada sasvim ozbiljno kažu: nisam to ja.

 

„Obren Petrović je redovno govorio da je pogrešan broj, ako mu se slučajno omakne da se javi na telefon“, kaže novinarka Tijana Kecman.

 

Dešavalo se to i novinarki Aidi Fazlić i to ne jednom i ne sa jednim sagovornikom.

 

„Kaže pogrešili ste broj, a na Viberu lepo piše njegovo ime“, kaže Aida.

Nedelja je, nije utorak

 

Imala je i zanimljivo iskustvo sa načelnikom opštine Travnik, nakon zemljotresa u ovom gradu.

 

„Nedelja je i ne pada mi na pamet da dajem izjave. Dođite, pojedite ćevape i možete nazad za Sarajevo“ , kazao je gradonačelnik, priča Aida.

 

Nedeljom ne radi ni Borjana Krišto, bar nije radila pre nego što je postala predsednica Saveta ministara BiH.

 

„Pre nekoliko godina zovem ja Borjanu Krišto, a ona meni, onako ljutito: znate li vi da je nedelja! Rekoh, izvinjavam se, ja sam mislila da je utorak“, priča novinarka Amina Čorbo Zećo.

 

Nekom nedelja, a nekom krsna slava, pa ne može da se javi, pogotovo ako je pitanje „nezgodno“.

 

U vreme kad je bio direktor Fonda PIO RS i funkcioner PDP, Zoran Mastilo voleo je da se eksponira u medijima, ali samo kad to njemu odgovara.

 

„Kad sam ga jednom pozvao i pitao ima li vremena za izjavu, rekao je da ima, ali kad sam mu postavio pitanje, koje mu očigledno nije bilo po volji, ekspresno je promenio ploču. Rekao je: „Izvini, u frci sam. Sutra mi je slava, pa pržim ribu, ne mogu sad da razgovaram“, priča novinar Miljan Kovač.

 

Imaju političari i političarke i druge „dobre razloge“ zbog kojih, eto, ne mogu odgovoriti na novinarska pitanja.

 

„Svega sam se naslušao. Te ne mogu, baš sam kod frizera, kod zubara sam, radim zube… I sve to usred radnog vremena“, kaže novinar Davor Obrdalj.

Na čijem? Na tvom!

 

 

Ali njegovo najživopisnije iskustvo bilo je sa Muneverom Čergićem, direktorom Rudnika Banovići.

 

Davor je otkrio da će se termoelektrana Banovići graditi na zemlji koja pripada „članovima porodice Čergić“, što govori  da će čestiti direktor zgrnuti milione. Ali, Čergić ga je uporno izbegavao njegovu kameru, piše Srpskainfo.

 

Kad ga je novinar konačno „zaskočio“, imao je šta čuti.

 

„Pitao sam ga na čijem će se zemljištu graditi termolektrana, a on mi odgovori: „Na tvom!“ I pobeže – priseća se Davor.

 

Bežao je, dok je bio ministar, i Ismir Jusko.

 

„Meni je Jusko jednom rekao da ne može da daje izjavu, jer je na putu van BiH. Posle pet minuta kolege su mi javile da su ga videli na koridi u Čevljanovićima“, priča sarajevska novinarka Dejana Šešlija.

 

Neki se čak ni ne trude da izmisle putovanje u inostranstvo, nego lepo priznaju da nemaju šta reći.

 

„Kad političar kaže ‘eto ne znam šta bih rekao’ to mi je najodvratnije. A zna primiti platu od 5.000 KM mesečno“, kaže novinarka iz Bihaća Aida Štilić.

Skoncentriši se!

 

 

I banjalučka novinarka Vanja Stokić ima slična iskustva.

 

Jednom joj je sagovornica rekla da ne može da priča jer je usred ginekološkog pregleda. Doduše, nije bila u pitanju pacijentkinja, nego doktorka sa ginekologije.

 

Sa doktorkom se čula nešto kasnije, ali sa opštinskim činovnikom koji joj je, na njen upit „poslao neke bezvezne podatke“, umesto onih koje je tražila, konverzacija je potrajala.

 

„Napisala sam mu da sedne, skoncentriše se i konkretno odgovori na moja pitanja. Nakon sat-dva, on me zove na telefon i kaže: Evo ja seo i skoncentrisao se. Odgovorio mi je sve kako treba“, priča Vanja.

 

A portparolka jedna vladine institucije Vanji je, nakon što ju ona je upozorila da nije odgovorila na njen upit, poslala jasnu poruku.

 

Rekla je: „Poslala si zahtev, mi nismo odgovorili, šta još hoćeš?“

Tagovi

Povezani tekstovi