Nasleđe predhodnog režima, medijski haos !

U vreme socijalizma svaka opština, institucija, razne grupe građana.. je imao sopstveni medij, koji je finansiran iz raznih budžeta. Ovakvo nasleđe glavni je razlog i daljeg delovanja haosa u toj oblasti. Da bi se ovako nešto sprečilo potrebno je privatizaciju medija sprovesti do kraja, jedan je od zaključaka sa skupa stručnjaka “Šest godina privatizacije medija u Srbiji”.
 Najjači otpor u postupku privatizacije snašao je medije i to zbog interesa političkih partija da zadrže uticaj na njih. Nije preterivanje ako se kaže da je situacija poražavajuća, pomalo i optužujuća, pa čak i ponižavajuća za sve učesnike u ovom procesu.
                 
 Politički razlozi najveći protivnici privatizacije


„Jasno je da političke partije imaju svoje medije ali treba da ih plaćaju same a ne novcem poreskih obveznika“, rekao je Goran Cetinić, konsultant za ekonomska pitanja u “Ireks promediji“. Cetinić nas podseća da su sistemski medijski zakoni doneti na dve osnovne postavke – da država ni posredno ni neposredno ne može biti osnivač medija kao i da ne mogu postojati javni servisi na lokalnom nivou. U istraživanju koje je on sproveo, navodi da je u Vojvodini problem programa na manjinskim jezicima dobro izanaliziran i da razumnih glasova ima. Cetinić smatra da je privatizacija medija na manjinskim jezicima zaustavljena, jer je tu jedini racionalni argument protiv privatizacije. Naime, nacionalne manjine u Srbiji su malobrojne i nijedna nema kritičan broj pripadnika za tržište čija bi veličina osigurala tržišni opstanak medija. Pod velikim pritiskom Vlada Srbije zaustavila je privatizaciju medija koji imaju programe na manjinskim jezicima. Reakcija je usledila preko noći. Svi mediji zainteresovani za ostanak na budžetu, uveli su manjinske programe i tako postali manjinski mediji na koje se ne primenjuje privatizacija.  Profedsor Fakulteta političkih nauka i medijski ekspert, Rade Veljanovski na održanom skupu „Šest godina privatizacije medija u Srbiji“ istakao je da su politički razlozi najveći protivnici privatizacije. On smatra da je svako „veći demokrata pre nego što dođe na vlast nego kada je na vlasti“. Takođe Veljanosvki predlaže da se konsultuje Savet RRA I sazna koliko je bilo zahteva da se lokalne radiotelevizije transformišu u stanice civilnog sektora. O privatizaciji manjinskih medija, on je rekao da je, po svim evropskim dokumentima, država obavezna da stvori uslove za informisanje na jezicima nacionalnih manjina ali da ti dokumenti izričito zabranjuju vlasništvo države u tim medijima. Pri pronalaženju adekvatnog rešenja za nastavak rada tih medija ne bi trebalo razgovarati sa predstavnicima političkih stranaka manjina, koji sede u Nacionlanim savetima jer se tako ne može izbeći politička birokratija. Veljanovski je naveo, da evropski model podrazumeva postojanje fondova iz kojih se mogu finansirati programi na jezicima manjina kako bi se ostvarilo pravo na informisanje. 


 Primeri privatozovanih medija (red, haos, rad, kolaps, disciplina)


Sremske novine su prvi vojvđanski list koji je prodat na aukciji u decembru 2004. godine. Prodat je osmočlanom konzorcijumu biznismena, zemljoposednika, advokata i nekadašnjih novinara. Nedavno je monitoring privatizacionog procesa uradila i Pokrajinska agencija za privatizaciju. Prilikom njihove posete i kontrole utvrđeno je da u toku privatizacije nije bilo nepravilnosti, te da je poslovanje u skladu sa zakonom.
 “Upravo iz tog razloga, Agencija i druge organizacije kao sto su NUNS i Lokal Press često našu kuću navode kao uspešan primer privatizacije”, kaže  Dragan Đorđevič, direktor Sremskih novina.
 “Kada smo kupovali novine, cenili smo da kupujemo instituciju, a ne samo novinu kao novinu. Zbog toga je prioritetni cilj konzorcijuma bio da sačuva „Sremske novine“ koje su bile u vrlo losem stanju i da pokuša da ih unapredi, kako u smislu kvaliteta, tako i u smislu povećanja tiraža. Za protekle tri i po godine potpuno smo tehnički opremili Novine sa novim raćunarima, stampačim, skenerima, fotoaparatima, diktafonima. Kupljen je još jedan automobil za potrebe posla. Broj zaposlenih je smanjen sa 21 na 15 pre svega prirodnim odlivom (odlaskom u penziju) a dva radnika su proglasena tehnoloskim viškom uz maksimalno poštovanje socijalnog programa. Nastojali smo da promovišemo vrednosti za koje smatramo da su pozitivne, te smo nastavili dosadašnju tradiciju. I nakon tri i po godine i dalje lideri u regionu, kada je u pitanju informisanje. Budućnost „Sremskih novina“ postoji!” Objasnio je Dragan Đorđević, direktor.
Radio Sombor nakon privatizacije budi se iz kolapsa. Agencija za privatizaciju u junu raskinula je kupoprodajni ugovor sa vlasnicom većinskog dela akcija „Radio Sombor“ a.d., nakon čega je 70 % kapitala društva prešla u vlasništvo Republičkog akcijskog fonda, koji je 04. jula imenovao privremenu zastupnicu kapitala, Anitu Beretić. Ona je u roku mesec dana formirala nove organe upravljanja, Joška J. Fekete imenovan je za vd. direktora.
“Iako sam blizu 27 godina zaposlen u ovoj medijskoj kući na poslovima odgovornog urednika programa na mađarskom jeziku, za mene je bio zapanjajuće ono što sam zatekao u dokumentaciji i finansijama” otkriva Jožef J Fekete, akademik i aktuelni vd. direktor Radio Sombora.
 “Iz fioka i ormara su ispadali kosturi prošlosti, ne samo iz vremena „interregnuma“ koja je nastala po nepromišljenoj i štetnoj privatizaciji, nego i od ranije, kada je naša kuća funkcionisala kao javno preduzeće“.
 Takođe Fekete je rekao da su trenutni strateški prioriteti sprečavanje nove privatizacije koja bi po dosadašnjem iskustvu bila pogubna za Radio Sombor. Svi zaposleni u ovoj kući potpisali su nove ugovore o radu.  Stari ugovori su bili još iz vremena javnog preduzeća, tj. nevažeći. Pravno gledajući u periodu od januara do kraja avgusta tekuće godine radnici Radio Sombora nisu ni bili zaposleni, ali su obavljali svoje obaveze. Pošto lični dohoci mesecima nisu bili isplaćivani, zaposleni su izgubili pravo za penzijsko i zdravstveno osiguranje. Trenutno od kurirke do v.d. direktora svi rade za minimalac, i ta minimalna zarada je obezbeđena do kraja godine. Opšti cilj redakcije je da novinari od delimičnog i poluznanja dostignu pravo i putpuno znanje u zanatu, afirmacija kvalitetnog novinarskog proizvoda, vračanje ugleda kvalitetno obavljenog posla  i izgradnja kulture odgovornosti prema poslu, što je veoma težak zadatak nakon šoka koji je nastao nakon privatizacije, rada bez zarade i sadašnjom nediferenciranom minimalnom zaradom,  kazao je Jožef J Fekete.
“Trenutni presek finansija pokazuje da smo najveći deo sredstava u tekućoj, za nas vrlo teškoj i mračnoj godini uspeli obezbediti na osnovu informisanja na manjinskim jezicima. To Radio Sombor želi opravdati tako da pored postojećeg programa na mađarskom jeziku koji se emituje dnevno u trajanju od 120 minuta, u septembru pokrećemo emisiju na hrvatskom jeziku. Nedeljno jednom u trajanju od 30 minuta. Početkom oktobra vratitćemo na naše talase jednočasovnu emisiju na romskom jeziku koja će biti na programu jednom nedeljno. Pored toga smo u dogovorima za pokretanje programskih sadržaja na nemačkom jeziku”.
Fekete je još rekao da je sadašnji vlasnik većinskog kapitala „Radio Sombor“ a.d. Republički akcijski fond koji je imenovanjem privremene zastupnice kapitala privremeno odložio pitanje medijske kuće, Radio Sombor. “Ne verujem da može imati druge namere od unovčavanja naših akcija. Posmatrajući situaciju u koju je radio dospeo prethodnom privatizacijom, smatram da trenutno nismo zanimljivi za prodaju, pa mislim da će Radio Sombor deliti sudbinu ostalih medijskih kuća koje emituju program na jezicima nacionalnih zajednica. Ovu sudbinu će odrediti sistemska zakonska regulativa koja će ili potvrditi ili menjati postojeće zakone iz oblasti medija, javnog informisanja i privatizacije, rekao je Jožef J Fekete vd. direktor Radio Sombora o privatizaciji ovoga medija.
Radio Srbobran kupljen “izunutra” , za sada dobro funcioniše. Ivica Smit, direrektor radija Srbobran smatra da država ne bi trebalo toliko da utiče na sam vid privatizacije medija u zemlji. On dodaje da ovaj radio poseduje sva pravilna dokumenta za oglašavanje programa i da je za sada, zadovoljan privatizaciom ovog medija.
-“Radio Srbobran emituje program na srpskom, mađarskom i romskom jeziku. Ukupno trinaest uposlenih radnika brine se o slušaocima. Tačnost i svestranost programska je vizija našeg radija. Vlasnici radija su radnici samog radija”, izjavo je Ivica Smit direktor ovog radija, on je dodao i da u budućnosti RadioSrbobran zahteva doslednu primenu zakona.
             
Kalup privatizacije, reakcije novinarskih udruženja


Đorđe Padejski, NUNS, Šef Centra za istraživačko novinarstvo kaže, da je proces privatizaicije medija u Srbiji preživeo više faza, u kojima je nekoliko puta bilo u opasnosti da bude obustavljena.
“Sve ono na šta je NUNS još od početka procesa i tokom niza okruglih stolova najavljivao i ukazivao, obistinilo se. Model privatizacije medija, nikako različit od osnovnog modela privatizacije preduzeća u Srbiji, pokazao je sve manjkavosti procesa transformacije vlasništva uopšte, jer zakonodavac nije imao sluha za specifičnosti medijskih preduzeća“, rekao je Padejski. On kaže da je nedavno izbačen i kvalifikacioni uslov da kupac medija mora imati nekakvog medijskog iskustva, uz obrazloženje da se uslov pokazao kao neefikasan, jer je više puta „zaobiđen“. Pored toga izostalo je donošenje zakona o nedozvoljenoj medijskoj koncentraciji i transparentnosti medijskog vlasništva, koji je tokom privatizacije medija mogao da osigura nešto ravnopravnije i jasnije odnose među ponuđačima. Padejski je najavio da će Centar za istraživačko novinarstvo, uskoro objaviti i neka od svojih istraživanja o privatizaciji medija u Srbiji.
Dinko Gluhonjić, predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine smatra da bi manjinski mediji trebalo da iskoriste mogućnost i postanu stanice civilnog sektora. Gluhonjić ističe da bi trebalo da se formiraju fondovi iz kojih bi se finansirao program i poboljšalo izveštavanje koje je trenutno mizerno i isključivo orijentisano na dešavanja u okviru jedne nacionalne manjine.
…Privatizacija medija u Srbiji ide do kraja… 


Maja Radu,
novembar, Link časopis za profesionalce u medijima

Tagovi

Povezani tekstovi